| < | listopad, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Design: Lucija-dz
Photo: DeviantART
"Za Moniku uoči njezinog 17 rođendan!!"
Križam rečenicu po rečenicu, ne smatram ih dovoljno dobrim da budu prve u ovom nizu. Dođe mi da prekrižim i ovu. Evo trudim zanemarit one umjetničke riječi koje inače pišem, tražim one prave riječi iz srca. Znaš i sama kako boli diranje po srcu, a ja baš tražim riječi kojim bi upotpunila svu ovu nakupljenu gomilu besmislica. Očito ću i ovu stranicu ljuto otkidati jer nije dosegnula ono savršenstvo koje želim napisati. Sve mora biti savršeno, ipak ovdje pokušavam pričat o tebi. Ne želim i ovaj put pisati razloge zašto te volim jer da ih počmem sada pisati i kada umrem na tom listu ispod svih razloga bit će napisano "to be continued".
...ovo nam je tvoj 3 zajednički rođendan (dok se poznajemo), možeš zamisliti. Samo treći, a imam osjećaj kao da te poznajem cijeli svoj život. Tek sada postajem svjesnija da brojevi ništa ne predstavljaju. (mislim tebi da, još jedna godina i punoljetna si wow). E pa od kada ja tebe znam, kobasice moja mala moj život se okrenuo naglavačke, ti si unijela život u moj život. Bez tebe svaki dan postao bi bezličan i monoton, dosadan. Ti si sve ono što pomaže mom svijetu da se okreće. Nema riječi kojim bi ja mogla opisat što mi ti značiš.
Sjećaš se možda kada si prvi put prespavala u mene? Da da...trebam te Marija..ja se još uvijek nasmijem na sve gluposti koje smo uradile tu večer. Sjećaš se kako si blagoslovila tsunami? Sjećaš li se kako si svaki put u svakom trenutku bila uz mene? U svakom trenutku u boli i sreći, u veselju...Sjećaš li se koliko si mojih suza obrisala? Sjećaš li se koliko mi je puta tvoj zagrljaj bio jedina utjeha? Sjećaš li se svake tvoje riječi podrške, svaki put sa tobom sam znala da mogu. Bez tebe je moj život besmislen, jer ti si moj oslonac u svomu, moja podrška da guram dalje.
Sjećaš li se samo koliko sam te puta iz zabave osramotila u javnosti? A što bi ti napravila...umirala od smijeha i udarala me cijelim putem kući. I nakon svega ostala si tu, znaš me i još uvijek si tu. Uvijek nasmijena i spremna na sve. Ma vjerovatno sve ovo što sam napisala nema nekog smisla, jer ni ne znam što pišem, samo udaram riječima po papiru. Sve što mi padne na um pišem, i šaram i pišem. Nadam se da sam ti barem površno pokazala koliko mi zaista značiš i koliko si vrijedna i važna osoba u mom životu. Ma najbolja prijateljica, to ti nisi, ti si mi više kao sestra. Znaš sve o meni kao i ja o tebi, tvoje navike postale su i moje navike. Sada sam se sjetila ovoga ljeta koliko si puta preuzela stvar u svoje ruke da ja budem sretna, jer ne voliš da budem tužna. Sjećam se da si uvijek našla slobodno vrijeme za mene iako si imala dva posla. Sa tobom sam prošla sve najbolje trenutke u svom životu. I bit će ih još krcato. I nemoj mi plakat, ljubavi ja ne želim da moja Monikica plače...ja oću da se ona smije da joj oči sjaje onim posebnim sjajem. Ma to su moje želje za tvoj rođendan. Ja želim da se moja Monika uvijek smije i da uvijek ponosna na sebe, da budem zadovoljna svim onim što napravi i da prkosi osmijehom onima koji joj žele najgore. Želim da bez straha kročiš svojim putem prema svojim snovima. Želim da ostvariš sve svoje snove i da ti se svaka želja ostvari. Ma želim sve najbolje!!! Volim te moja Monika!!!
