mlada političarka

ja zivim sama u svetu tuge, u pustinji hladnoj, noći duge...čak i kad svane, sivi su dani, uz takav zivot i smrt me mami...jedna lijepa stvar od NEGATIVA( sjajan srpski rock-pop band s odličnim vokalom, ne trash u vidu girly pop-a Anđurine Marić), ne toliko po tekstu, koliko po sentimentu koji pogađa upravo najgore u nedjelju kada sve staje i zapravo nam daje priliku (prokletu prililiku) da stanemo i da se upitamo-VER D FAK AM AJ GOING?
Oduvijek sam mrzila nedelju, čak sam to jednom pokušala obrazložiti-"nedelja je dan kada osjećam univerzalni bed svijeta"!!!Zašto se tako osjećam, pitanje je...nekako je i drugima nedelja psihički teška...taj me osjećaj još proganja od osnovne škole kada sam za ponedjeljak rano ujutro trebala nabubati cca.5 stroga nekih besmislenih pjesmuljaka, oh, ispričavam se, poezije vrhunske književnosti.
Ako ću se ikada ubiti to će biti nedjelja.Ujutro.Prema riječima mnogih psihijatara koje sam slušala na predavanjima(još mi niti jedan nije bio na platnoj listi, ali imam vremena i za to) jutro je vrijeme kada se depresivci ubijaju.Zašto?Jer se tad suočavaju s novim danom te su uvjereni da ga neće moći izdržati, pa je puno bolje svoju muku skončati odmah.
Ima tu i logike.
makar, ja sam tip kojeg sva muka negdje navečer stisne,kad mi se počne motati moja veza po glavi, moj dečko kojeg neizmjerno volim, ali totalno bezkritički, osoba iz drugačijeg svijeta od mojeg,ogromna daljina među nama, moje stambeno pitanje, totalna bezperspektiva preda mnom, krediti koje moja obitelj mora otplaćivati jer je stavila potpis kao jamac, pa sad izvolite cijeli život otplaćivati 50 tisuća eura, moje zdravlje, moje cigarete za kojima stalno posežem da smanjim stres, pa korelacijski i povećavam stres od stalnih pitanja hoće li me kakav rak uhvatiti...pa kad se zapletem u razmišljanja od koga sam ovaj tjedan dobila crne točke, a od koga svijetle...Zapravo, nedjelja je, kako je jedan moj prebivši davno rekao, odličan dan ZA FUCK.

ja bi da 800 km pretvorim u 1 km, pa bi mi duša bila na mjestu.