nedjelja, 09.03.2008.
...LJUBAV...
Nekoć davno postojao je otok gdje su zajedno živjeli svi osjećaji..
Sreća, Tuga, Znanje, i mnogu drugi uključujući i Ljubav.
Ali jednog dana, tamni oblaci su se nadvili na otok, počela je padati kiša..otok je počeo tonuti, te je bilo objavljeno osjećajima da otok tone i da je najbolje da ga napuste..
Svi su otišli, osim Ljubavi.
Ljubav je ostala..
Htjela je ostati do kraja.
Ali kada je otok skoro bio pokriven vodom..
Ljubav je zatražila pomoć...
Bogatstvo je prolazilo, i Ljubav ga je zamolila za pomoć, ali bogatstvo je odgovorilo:
"Puno je zlata i srebra na mom brodu, nema ovdje mjesta za tebe, za Ljubav"
Egocentričnost je prolazila, i Ljubav ju je zamolila za pomoć, ali je egocentričnost je odgovorila:
"Ne mogu ti pomoć, ti si sva mokra i ošteti ćeš moj prekrasni brod, nema ovdje mjesta za tebe, za Ljubav"
Tuga je bila jako blizu Ljubavi, pa je ljubav upiti:"Tugo, povedi me sa sobom"
A tuga će :
"Oh.. Ljubavi, ja sam tako tužna, da trebam biti sama, ovdje nema mjesta za tebe, za Ljubav"
Sreća je prošla pokraj, ali ja tako sretna bila, da uopće nije čula poziv Ljubavi.
Odjednom, začuo se glas:
"Dođi, Ljubavi, ja ću te povesti".. glas je bio dubok, stariji.
Tako blagoslovljena, i presretna, Ljubav ga je zaboravila pitati tko je, što je i gdje ide.
Kada su stigli na suho tlo, duboki glas je nestao.
Ljubav ne znajući tko joj je pomogao, pitala je Znanje:
"Tko me je spasio"?
A znanje je odgovorilo:
"Spasilo te vrijeme"
"Vrijeme, zašto": upita Ljubav zbunjeno.
Znanje je odgovorilo:
"Samo zato što jedino Vrijeme može razumijeti kako je vrijedna i dragocijena Ljubav"
- 12:05 -
Komentari (25) - Isprintaj - #
