utorak, 15.02.2005.

Ozdravio je moj mali borac, nema vise temperaturu, samo malo jos kalje, ali bilo je joj, jadan povraćao je , veliku temperaturu mi je imao, ubijalo me je kad sam gledala njegovo maleno tijelo kako mi se muči, cijelo sam ga vrijeme nosila , on se samo mazio i tazio toplinu, joj ali danas je super, hvala Bogu kao novi je opet po starome, luduje , viče , smije se , ma njegov smijeh je jednostavno zarazan nema toga čovjeka kojeg diječiji smjeh ne bih napravio boljim čovjekom .
Prošlo je i Valentiovo, ja to ne gledam tako , kao ono to je dan zaljubljenih, jest, ali svaki dan je dan zaljubljenih, svaki dan ti usreći osobu koju volis i to je najbolje valentinovo, meni je grozno jer danas valentinovo u mnogim ljudima koji nemaju svoju drugu polovicu, koji su je izgubili, ili je jos traze na taj dan se osjećaju mnogo gore jer televizija, trgovine sve je to prenapuhano i bas tada mnogi ljudi koji su sami jos se gore osjećaju, a Valentinovo je svima, i to svaki dan jer ako nekoga volis (bio to momak, cura, muz, zena, brat , sestra, prijatelj....) ti uvijek mozes slaviti valentinovo, jer ako nekoga volis voli ga svaki dan i pokazi mu to .....

- 22:44 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.