[31.05.2007., četvrtak 00:32]

Otvoreno - Bago umjesto Springera

Odgledao upravo emisiju Otvoreno u kojoj su gostovali Josip Radeljak, Matija Babić, Dražen Lalić (analitičar, ako ga netko ne zna), Vedrana Rudan, neka manekenka i urednica ili novinarka nekog magazina za sranje (ne mislim time reći da je loš, nego da ljudi takva štiva čitaju ili kod frizerke ili dok sjede na wc školjki).

Babić je bio otvoren i oštar kao i obično i nije pričao gluposti, Rudanica je isto bila svoja, cinična i oštra, ali moram priznati i puno manje iritantna nego inače. Zapravo, mislim da je bila vrlo duhovita i to posebno kad je replicirala Laliću riječima: «Od kud vam pravo tvrditi da je Bandić normalan» (ili nekom slično složenom opaskom). Lalić je inače zanimljiv i kad sam vidio da on gostuje u emisiji, odlučio sam je pogledati. I isplatilo se!

Za one koji nisu gledali: osim nekoliko kvalitetnih monologa Matije Babića u kojima je posrao cijelu domaću lažnu elitu, više-manje je Radeljak sjajno prošao. Čak ga je i Rudanica branila proglasivši ga gladijatorom i žrtvom medija (ili, košću za glodanje kako je to Lalić rekao). Jadni Radeljak je takvu naklonost nazočnih zasigurno pridobio i odbijajući reći voli li još Vlatku «The Bunda» Pokos i neke druge super-intimne stvari jer želi pravo na privatnost, kao i objašnjavanjem da je bio gotovo primoran (!) objavljivati neke svoje slike ili što ja znam.

I onda dođe kraj emisije i idiot ne kuži da je pokupio sve simpatije pa počne bespotrebno srati o tome kako su ga uhapsili (na što čovjek željan zaštite intime sigurno ne bi ponovno podsjećao javnost u emisiji ranga Otvoreno). Na to čak biva upozoren od strane opake Rudanice neka bude sretan jer je u emisiji dobro prošao. No to mu sve nije pomoglo da shvati u kojem je položaju nego je na samom koncu emisije, nakon neuspjelog macho upucavanja Rudanici, izjavio da nije oženjen jer je predao papire za rastavu (podsjećam da se ranije odbijao izjasniti oko intimnih stvari jer ima pravo na privatnost) pa potom u maniri vrhunske balkanske teatralnosti skinuo s ruke vericu i bacio je manekenki na drugi kraj sudija. Ona je nije uhvatila pa je verica završila na podu uz fini metalni zveket koji smo jasno čuli i mi koji smo gledali emisiju s kauča. Potom je netko dignuo tu nesretnu vericu i nije znao što će s njom (mislim Bago).

Babić je naravno (i po meni očekivano) učinio ono što učini svaki ultimate fight borac kad vidi da mu protivnik posrće: nokautirao glupana (verbalno naravno) i argumentirano mu objasnio da je cijelo vrijeme srao gluposti.

Sve u svemu, hilarijus.


Komentari (30) - Isprintaj - #

[23.05.2007., srijeda 12:09]

Snovi, top, luksuz, Shacal

Snovi su čudna stvar. Volio bih da ih jednom netko uspije uvjerljivo objasniti. Prije kojih par tjedana sam čuo da je moždana aktivnost tijekom spavanja tako niska da se zapravo još uvijek ne može ustanoviti kako uspijevamo sanjati. Jer, znamo da kad netko ide kupiti računalo za kućnu upotrebu, prvo pitanje koje mu treba postaviti je igra li video igre. Ako je odgovor negativan, gotovo svako računalo na tržištu će vjerojatno zadovoljavati njegove potrebe. A ako igra igre, bolje mu je da ima veliku kasicu prasicu. Nisu li snovi u lijepoj mjeri slični video igrama? Kako onda možemo sanjati, a istovremeno koristiti tako malo svojih moždanih resursa?

Već duže vremena sam u dilemi dal' uložiti nešto novca u novi auspuh (zapravo samo prigušivač (top), ali da ne kompliciram) za KLE-a. Najprije su mi se cijene činile bezobrazno visoke, pa sam se pokušao raspitati mogu li proći jeftinije. No ispalo je da su takve kakve jesu i da tu nema pomoći. Potom sam pokušao saznati što više o raznim modelima. Tu nisam niš posebno saznao: jedna grupa ljudi na moto forumima se kune da jedni imaju bolji zvuk, druga to isto tvrdi za druge...

Dilema se je na kraju svela na to dal' se povećanjem užitka zbog dubljeg punijeg zvuka može opravdati trošak od 2000-2200 kn. Jer, ne zavaravam sam sebe, potpuno sam svjestan da je riječ o nepotrebnom luksuzu. Ni ne pokušavam takve ideje objasniti drugačije. No, cijeli motor je nepotrebni luksuz. Da je pitanje rješavanja gradskih gužvi i manje potrošnje goriva, ne bi trebalo tražiti dalje od skutera (kao što znamo). Al' kao što kaže ona reklama: «Možda bih i mogao bez vrhunskog toaletnog papira Paloma Exclusive, ali što mi onda ostaje od života?». Naravno, daleko od toga da mi je motor jedini užitak, ali je znatni i ne želim ga se odreći dok god ga uspijevam «uzdržavati». No dodatna lova za auspuh...

Image Hosted by ImageShack.us


Uglavnom, dilemu nisam riješio i stoga, auspuh nisam kupio, ali ni potpuno odustao od kupnje. Za sad to stoji ad acta.

Uglavnom, prije dvije noći sam sanjao da sam upoznao nekog Sašu iz tvrtke Shacal (jedan od proizvođača auspuha iz naj-užeg kruga). Bio je jako prijazan i prijateljski raspoložen i obećao mi da će mi napraviti prigušivač prema mojim željama. Uz to će biti i nešto povoljniji od tržišnih cijena. Jako me je to razveselilo, pa možete misliti kako sam bio razočaran ujutro kad sam skužio da je to bio samo san.

I onda sam razmišljao o tom snu. Ok, jasno je da sam sanjao auspuhe jer je želim jedan pa mi je to u podsvijesti. Jasno je i da sam sanjao tvrtku Shacal. Čak i to da mi je njezin djelatnik obećao napraviti top prema mojim potrebama jer su poznati po individualnom pristupu. Mislim, interesantno je da sam se svega toga sjetio u snu, ali moguće, to su podaci koje i budan odmah znam. No, otkud ono da se frajer iz Shacala zove Saša? To nisam uspio razjasniti jer ne znam nikog tamo.

Stoga sam jutros otišao potražiti ime kontakt osobe u Shacalu. Pogađate, zove se Saša. Nevjerojatno, nebrojeno puta sam bio u neugodnoj situaciji zato što nikako nisam u stanju zapamtiti imena ljudi. I to ljudi koje sam upoznao, neke čak i više puta. A sad ispade da sam podsvjesno zapamtio ime nekog nebitnog lika koje sam vjerojatno pročitao negdje kad sam se raspitivao o top-ovima i da mi se to ime vratilo u snu. Svašta.


Komentari (10) - Isprintaj - #

[20.05.2007., nedjelja 11:06]

Izlazak pred publiku

Jesam li kada spominjao da smo svojevremeno moji pajdaši i ja razmišljali o tome da osnujemo punk band? U bandu smo trebali biti Guliver, Stanko, Bole i ja (i možda Franci, ne sjećam se više točno). I imali smo sve potrebne kvalifikacije: nitko od nas ne zna pjevati ni svirati.

Šalim se naravno. No, ako posjetite kakav punk festival, zaista lako možete dobiti takav dojam. Ako i pretpostavimo da nije samo tako i da je ipak potrebno imati određena glazbena znanja, svejedno vjerujem da punk publika nije baš prezahtjevna i da lako prelaze preko glazbenih nesavršenosti ukoliko su supstituirane bukom, stilom i ideologijom. Nemojte me krivo shvatiti, ja i dan danas volim poslušati Ramonese i omiljene pjesme KUD Idijota, ali ono što se uglavnom čuje na punk festivalima nema puno veze s tim.

Malo je drugačija situacija s rockom. Zvuk je čišći, kao i vokal, i melodije su složenije. Izlazak na binu pred fanove je dosta kompliciraniji. No računam da je napetost i dalje podnošljiva, ipak je to publika željna zabave koja neće bacati rajčice i salatu po gitaristi kad nešto falša.

No s jazzom je stvar sasvim drugačija. U petak je na festivalu pred publiku izašao svježi sastav Seaside Quartet naoružani standardnim instrumentima za taj izričaj (gitarom, tenor saxofonom, kontrabasom i bubnjevima). Dečki su hrvatsko-slovenska ekipa iz klagenfurtske glazbene škole (konzervatorija, ako baš zahtijevate), kako piše u brošuri, željni sviranja klasičnog be-bop izraza pred publikom.

I tako mladići naoružani glazbenim obrazovanjem i dobrom voljom izađu po prvi puta na veću pozornicu i na riječkom jazz festivalu odsviraju svojih pola sata složenih melodija pred zahtjevnom publikom. I to poslije Charliea, Razza, Stanića i Gašpara. Rispekt dečki, trebalo je imati muda, mislim da je trema bila strašna.

Inače, po mom mišljenju, najbolje (najpunije i najharmoničnije) je zvučao Gašpar Antijazz Band (feat. Petar Kovačić na violoncellu i Željko Kovačević na klarinetu i saxu) i baš mi je žao da su zbog umora publike i dugog programa malo skratili svoj nastup.


Komentari (3) - Isprintaj - #

[16.05.2007., srijeda 14:13]

Jazz Time

Drago društvo, ovog vikenda (petak, subotu i nedjelju) u Rijeci se održava već 16. po redu festival jazza. Koncerti će se održavati u Kulturnom domu na Sušaku, a jam sessioni u lokalu Teta Roža.

Ulaznica za petak je 40 kn (pretprodaja) a najavljeni su nastupi: Charlie Trio, Elvis Stanić Group, Denis Razz Quintet, Seaside Jazz i Gašpar Antijazz band (i gosti).

U subotu nastupaju Lela and Joe Kaplowitz i Angela Brown and Jan Luley Trio, a u nedjelju Vincent Herring and The Earth Jazz Agent, karte su po 60 kn (pretprodaja).

Ako još niste otkrili jazz i mislite da je dosadan, vrijeme vam je da se otarasite te zablude.
Ako već dugo planirate na izlet u Rijeku, dođite ovog vikenda. Ako vam jazz nije dovoljan znajte da od petka do nedjelje traje i Motohappening na Grobniku pa možete ići pogledati koju trku (ili bar stun vožnju u subotu navečer).



Komentari (6) - Isprintaj - #

[13.05.2007., nedjelja 12:33]

Vjenčanje kakvo bi poželjela i Jezdimir

Bili smo jučer na neobičnom vjenčanju. Ne nisu se ženila dva muškarca, nije bilo održano u parku, na krovu nebodera, u sandolini ili u Postojnskoj jami. Vjenčali su se mladić i djevojka (koja nije trudna, vjenčavaju se zato jer to žele) oboje u kasnijim dvadesetim godinama i to u običnoj crkvi. Neobično je bilo iz sasvim drugih razloga. Naime, odradili su cijelu stvar bez naznaka patetike, s minimalno parade i kiča. Da, znam da zvuči nevjerojatno (i ja sam bio sumnjičav kad su to najavljivali), ali ipak se može.

Okupljanje uzvanika bilo je ispred crkve, nas 50-ak. U 16:30 započeo je obred koji je bio jednostavan i lijep. Nekih 45 minuta kasnije izašli smo van, mladenci su još 10-ak minuta ostali u crkvi zbog slikanja kraj oltara i čestitki uže obitelji. Potom su nam se pridružili ispred gdje smo im i mi ostali čestitali. Svi zajedno smo popričali dok su mladenci išli na fotografiranje u prekrasan parkić ispod crkve.

Nakon toga ušli smo u aute i krenuli prema hotelu. Tu je došlo do prvog i sitnog paradnog dijela. I to je kriva, pazite sad, moja draga! Naime, tokom vožnje centrom grada počela je trubiti što su potom prihvatili i neki od ostalih auta u koloni. Nije bilo ni blizu onome što se inače radi, ali dijagnoza je da se paradiranje nije uspjelo baš u potpunosti izbjeći.

Pri dolasku u hotel (moram spomenuti, riječ je o obnovljenom hotelu Jadran koji je apsolutno sjajan: izgrađen je valjda 5 metara od mora i ima ogromne prozore s pogledom na Kvarner) ponuđen nam je aperitiv i odvedeni smo za svoje stolove. Tamo smo primijetili da su stolovi postavljeni okolo plesnog podija i da u njegovoj drugoj strani stoje sintisajzer i gitara. Naznake glazbe. :-)

Kad je glazba počela, došli smo do drugog (i posljednjeg) paradnog dijela. Naime, muzičari su počeli svirati valcer te pozvali na podij mladence, zatim kumove pa na kraju i sve ostale. Ali to je bilo to, nijednom više nisu izveli išta slično. Samo su svirali. Rekao nam je mladoženja da nisu uopće dogovarali s muzičarima što će svirati, već samo što neće svirati. I upalilo je: nije bilo ni jedne pjesme koja je smrdila na Narodni radio, nije bilo uspješnica Dalibora Bruna, Pejakovića, Tončija Huljića... A opet, svirali su većinom domaću glazbu, samo malo probraniju. Rispekt.

Hrana... E to me je malo podsjetilo na tradicionalna vjenčanja (znači sva ostala na kojima sam bio osim ovoga). U par sati smo pojeli količinu hrane koja bi dostajala za dva dana. I sve je bilo jako slasno (ponovno komplimenti hotelu).

Nakon cijele ove priče, možda je samo bitno istaknuti čega to nije bilo (jer bi neupućenom čitatelju ovo moglo izgledati kao obično vjenčanje). Nije bilo okupljanja kod mladoženje, odlaska po mladu, pregovaranja s obitelji mlade, «duhovitih» pokušaja podvaljivanja jedne bakice pa potom jedne curice, nije bilo zastave, nije bilo harmonike, nije bilo bacanja riže po mladencima, nije bilo bacanja buketa, nije bilo loše narodno/zabavne glazbe, nije bilo glupih igara koje organiziraju muzičari, nije bilo ogromne kutije s 50 apsolutno bedastih simboličnih poklona koje mladencima prezentiraju kumovi, nije bilo nijedne neugodno pijane osobe i nije se forsirao ostanak do zore.

A opet, sve je bilo zabavno, svečano i nadasve ugodno.

Neću čekati pitanje u komentaru nego ću preduhitriti svoje silne obožavateljice i odmah odgovoriti na njega: ne, nisam plesao! Godinama sam govorio da ne znam plesati, pa sam konačno shvatio stanje stvari i počeo govoriti da ne plešem. Jer da je problem samo u neznanju, dalo bi ga se riješiti učenjem, ali to me jednostavno ne zanima pa nisam nikad ni pokušavao.
Poznajem ljude koji nalaze vrlo izravan link između plesa i seksualnosti i čak idu toliko daleko da ples proglašavaju nekim oblikom upražnjavanja... što ja znam čega. E pa za te i takve: ako je ples seks, ja onda nemam pojma o seksu.


EPP
Znam da me u zadnje vrijeme nije puno bilo ovdje. Najprije mi se nije dalo, pa onda nisam imao vremena, ali složio sam jučer jedan koristan tekst o kupnji skutera za Bestseler pa ako želite, kliknite.

Komentari (7) - Isprintaj - #

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Ostavite svaku nadu vi koji dolazite tražeći nešto pametno.
marvinovekronike(at)gmail(dot)com
Čovjek i magarac su pametniji od samog magarca.
(profa s treće godine)



Tekstovi na Bestseleru



























Rečeno mi je da mi banneri i nisu baš neka umjetnička djela. Znam, ali nije ni blog pa ga svejedno pišem. Jer mi je gušt. :-)