Ciklus "škifih" postova: WC školjke
|
Mnogi znaju da mi je jedan od najvažnijih kriterija pri ocjeni nekog birca-restorana-oštarije, njegov wc. Doista je. Ako dođem u nekakvu skromnu birtiju s pohabanim interijerom pa možda čak i nogometom na tv-u, a wc je u redu (što znači čist i s dovoljnim količinama sapuna i papirnatih ručnika), birc prolazi. S druge strane, užasno me ljute lijepi i skupo sređeni lokali kojima su wc-i u užasnom stanju: prljavi, bez potrošnog materijala, bez wc daske. Fuj. (Spomenuo sam to još davno ovdje). Svi odlazimo u wc i to barem jednom dnevno ako je probava kako spada. Na malu nuždu i češće. Zašto se onda wc-ima posvećuje tako mala pažnja? Posebno školjkama. E sad, svi znamo da je najveći gušt koristiti svoju kućnu školjku. Između nas i njih postoji nekakav prisni ugođaj. Znamo tko je koristi, znamo da je održavana čistom, znamo sve. Prije nego sjedamo na nju, nikakvi rituali čišćenja nisu potrebni, samo sjednemo. Pitanje je koliko košta taj čuvar našeg spokoja. Pa... nisam trenutno baš previše u toku, ali mislim da se za 400-tinjak kuna može kupiti vrlo pristojnu, običnu školjku, a za daljnjih 150 kn ili manje, kvalitetnu drvenu dasku. I to je to, 550 kn da možemo obavljati nuždu na miru. Može li se to platiti i više? Kako da ne, u famoznom Tower centru ima jedan dućančić s elitnom keramikom. Pločice, kade, lavandini, školjke... u njemu je sve ekskluzivno. I jako skupo. Na primjeru školjki, koje su ovdje bitne, vidio sam primjeraka od 4000 do oko 20000 kn za komad. Ima ih svakakvih: uglatih, školjkastih, kamenih, s vodom za ispiranje pozadine... No ono što me zaista zanima je tko će to kupovati? Ne znam koliko bih trebao biti bogat da bih kupio školjku od npr 7000 kn. Kad smo pričali neki da o tome, draga je spomenula da su u Zg na (barem) dva mjesta u javnim prostorima ugrađene daske koje su motorizirane. Nakon što se ustane s njih, počnu se rotirati, pri čemu ih se istovremeno u jednoj točki čisti, i kad se nakon kruga rotiranja vrate na svoje mjesto, čiste su i sterilne. Đisus! Sjajan koncept, rispekt onome tko je toliko pažnje posvetio ugodnosti javne školjke, a još više onome tko je to odlučio ugraditi (sigurno brdo košta). No imam primjedbe. Naime, nisam siguran da bih svejedno samo tako sjeo na takvu školjku. Nekako mi se čini da bi me dugogodišnja paranoja svejedno natjerala na oblaganje sjedeće površine. Jer, kako znati da u predjelu za čišćenje ima sredstva za čišćenje (tj. kako znati da nije samo neka četka prešla preko), kako znati da vlasnik ne štedi na tom sredstvu pa ulijeva nešto neprikladno i kako znati da je sustav ispravan usprkos žestokim uvjetima rada? Nekako mi se čini da će mi i dalje biti najdraži oni okrugli «papiri» za podmetanje, koje se zapravo jako rijetko viđa. Nakon toga, preferiram dovoljnu količinu papira za oblaganje. Naravno, dobro održavan wc je i dalje nužan uvjet, neovisno o sustavu školjke. I naravno, vlastita školjka u vlastitom wc-u je daleko najbolja. Pitanje je samo je li dostupna. Poznavao sam čovjeka (nažalost umro je prije par godina) koji je, kao i mnogi, koristio samo svoju kućnu školjku. No kod njega je to zašlo u ekstrem. Znao je za godišnjeg odmora ići tjedan dana na barku pa uz jadranske otoke. Dok se nije vratio, velike nužde nije bilo. Samo u svojoj školjci! Idem na wc. |
Komentari (5) - Isprintaj - #
