Počelo je s koncertom Gustafa na Kastvu. Nastavilo se u Parisinom stanu oko 2 ujutro. Bilo nas je osmero. Uglavnom jako mirna ekipa. Svi osim jednoga. Taj jedan nek se zove Svirač. Sjedili smo u kuhinji i pričali. Normalnim tonom. Nema velike dreke, nema pjevanja. Samo razgovor i malo smijeha. Sikk i Rider su čak igrali šah. U jednom trenutku, nekih 20-25 minuta nakon našeg dolaska u stan, netko pozvoni na vrata.
Drrrrinnnn
[digresija] Prošle godine na Parisin rođendan, bila je mala feštica u stanu. Ništa veliko, ali i ne baš u potpunosti tiho. Dizali smo nešto glame. U jednom je trenutku feštu prekinuo bijesni susret vrata do koji zbog galame nije mogao spavati. Pritom je, naravno, skroz zanemario činjenicu da je ovo iznimka, da buke inače nema, a da s druge strane njegova tri psa svakog dana (i svakog jutra) laju u stanu i dižu larmu. Srećom, i na toj fešti je bio Svirač (za kojega sam već rekao da nije baš miran) koji je za Paris došao na vrata i vrlo brzo smirio agresivnog susjeda. Po principu: klin se klinom izbija. [/digresija]
Paris: "Svirač, izgleda da opet imamo susjeda na vratima, ajd' sa mnom".
Svirač se bez trunke oklijevanja uputio s njom prema vratima. Otvorili su vrata, a ispred njih stoji policajac.
Svirač veselo: "Ma idi u pičku materinu, pa šta tebe su poslali?"
Njih troje dolazi u kuhinju. Mi ostali gledamo policajca u nevjerici. Da, susjed nas je prijavio. Srećom, Svirač poznaje policajca (kao i većinu ostalih riječkih policajaca i to uglavnom zbog učestalog kamikaznog ponašanja u prometu i ponekog 'problemčića' na nogometnom stadionu) i dobar je s njim.
Policajac nam govori da je šetao tim dijelom grada i da je zbog nas morao hodati oko 15 minuta u krivom smjeru. Naravno odmah smo zaključili da je susjed zvao policiju nekih 10 minuta nakon što smo došli u stan.
A policajac isti glavni glumac u Karauli. Samo s manjim nosom. Pokušava nam ozbiljnim tonom objasniti da neće pisati prijavu, ali da se moramo stišati, jer ako ga opet pozovu, neće imati izbora. Parisina frendica Plesačica ga istovremeno pokušava nagovoriti da zamijeni svoje prave lisice za njezine s ružičastom dlakavom tkaninom oko onog dijela koji prijanja za ruke. Njezine su kupljene u seksi shopu i dobila ih je taj dan.
Policajac se mirno okrene prema njoj i ozbiljna lica kaže: "Micika". Mi ostali se poderasmo od smijeha. To je bio trenutak najveće buke te večeri. Nakon što smo ga napili soka i najeli sladoleda (ili kolača, ne sjećam se) te se još par puta nasmijali njegovim provalama, on, Paris, Svirač i Plesačica su se povukli u dnevni. On je trebao razgovarati s Paris, Svirač je trebao biti tamo jer ga pozna pa ga je želio ugnjaviti, a Plesačica je željela iskoristiti preostalo vrijeme da mu se benigno nabacuje.
Desetak minuta kasnije, lijepo nas je pozdravio, napustio stan i nastavio svoju noćnu patrolu.
Zašto sve ovo pišem? Paaa, s obzirom na planetarnu popularnost Marvinovih kronika, možda i susjed lakog sna ovo čita. Sigurno ga živo zanima što se događalo, a ne usudi se doći pitati.
Susjed, ako čitaš, Sikk je rasturila Ridera u šahu (tj. pomela ga je šahovskim pustopoljinama), nismo dobili prijavu, a tvoji đukci i dalje stalno laju. Ni oni nisu dobili prijavu.
|
