Writings on the wall
|
Danas smo na poslu radili nekakav popis s brojčicama. Uvijek nam treba i zaljepljen je negdje na oglasnoj ploči, koja je zalijepljena na istočni zid ureda. Pomišljao sam da želim jednu oglasnu ploču na svom zidu (južnom). Mrzim rokovnike, a oglasne ploče su mi ok pa ono, kužite. Uglavnom, dok smo taj popis s brojčicama stavljali na oglasnu, komentirali smo svi nazočni kako nam je to bitan papirić i kako uvijek ima počasno mjesto. E sad, jedna digresija. Naš je ured jako dosadan. Nismo ga personalizirali nimalo osim jedne vaze umjetnog cvijeća koju Paris posebno voli pa je na ormaru iza nje. Zapravo, nije baš ni umjetno cvijeće nego imitacija umjetnog cvijeća... Bla, bla. Taj se ured nikada ne uređuje jer je ured. Drugi ih često uređuju. Novi namještaj, kožne fotelje, laminat na podu (umjesto neidentificirane plastične mase koju zovemo guma), ogledala na zidove (ima i toga, vidio ja, časna riječ), što već kome paše. Kraj digresije. I onda ja, ničim izazvan, iz totalne sprdnje predložih da mi te brojčice s tog papirića napišemo velikim fontom grafitom na zid. Zid će biti ukrašen, a bitne brojčice dobro vidljive. I na moje veliko iznenađenje, svi oduševljeno razmotriše prijedlog. Možda i prođe. Problem je jedino, tko će to nacrtati. Lako bi bilo da čovjek ima prijatelja koji je završio umjetničku akademiju u Veneciji, zna lijepo crtati i obožava beskorisno gubiti svoje vrijeme kojeg nema, ali ovako. Ah... To je to, kronika dana. :-)) PS. Eh da, veliki pozdrav dragoj Sikk koja odlično kuha arapsku i grčku hranu, a ima i mnogo drugih vrlina. :-))))) |
Komentari (8) - Isprintaj - #
