Jukebox rat
|
Sjećam se izjave da se marketinški rat ne može dobiti već samo izgubiti. Isto je i s jukebox ratom. Napisao sam pola stranice predosadnog teksta o noći s petka na subotu pa ga obrisao. Slijede kratki zaključci. Najbolji klub u Pazinu za otići na cugu u 3 ujutro je Kukuriku. Pogotovo sad po ljeti kad je u njemu 10-15 ljudi (zimi je pun k'o šipak i daleko je od najboljeg mjesta). Kad konobarica eksplicite kaže: "Možete si naručiti glazbu kakvu god želite", zapravo vas moli da potrošite dvije kune, maknete Grdovića s repertoara i poštedite je plesanja s lokalnim wannabe DonJuanom. Colonia ima neke skroz zabavnjačkeo-narodnjačke pjesme koje nemaju veze s danceom. Nisam mogao vjerovati. Već dugo znam da su između zabavnjaka i dancea razlike kozmetičke, ali nisam mislio da će ovi to tako otvoreno potvrditi. Da te mogu pismom zvati je sjajna pjesma, zaista je, ali kad vam je u 45 minuta puste triput, počne vam na uči izlaziti umjesto ulaziti. Često sam se pitao zašto na jukeboxevima uopće imaju onako puno loših pjesama/izvođača. Posebno me je to čudilo u nekakvim tematskim klubovima. Odgovor je skroz jednostavan, loše pjesme (koje netko izabere ili ih jukebox sam izbaci sumnjivo slučajnim odabirom) vas motiviraju da platite bolju ili bolje. Kad bi se s jukeboxa izbacio trash, malotko bi bio motiviran prošetati do njega i naručiti nešto. Ako niste sigurni gnjavi li lokalni wannabe DonJuan skroz simpatičnu konobaricu, ili je njoj to gušt, kad dođe i kaže vam: "Ako vam što treba, slobodno me zovite", pitajte je: "I za ples?". Grč na njenom licu pokazat će vam što misli o tome. Riječi: "Samo to ne, ne mogu više", neće biti ni potrebne. |
Komentari (7) - Isprintaj - #
