[11.02.2006., subota 21:21]

Sa Stilom do Punta

Za početak, mislim da neke stvari moraju ići postupno. Kad sve odmah dobiješ, ne znaš to cijeniti. To je ona spika da bogati starci ne bi trebali klincima kupiti Audi čim napune 18. Ako su već bogati pa kupuju djeci novi auto, nek im kupe Punto ili Clio. I to je previše, ali opet je tri puta jeftinije od A3. Tako je i u mladim vezama. Nije kul da odmah imaju sve.

Moja prijateljica Nasilnica, koju jako-jako volim, ima dečka. Recimo da se dečko zove Castro. Uglavnom, zajedno su jako kratko. Možda još nisu ni pravi par nego potencijalni Ó. A Castro ima svoj «brlog» i u njemu dvostruki krevet. A svi znamo da je dvostruki krevet ultimativni gušt. Ne, ne, ne znamo svi. Znaju samo oni koji su se prije dvostrukog kreveta lomili u pokušajima zagrljenog spavanja u autu. Ili u goroj varijanti, na klupi u parku. I onda s oduševljenjem dočekali prvu zajedničku noć na krevetu za jednu osobu. Carski osjećaj. I tako, nakon što dugo vremena provedu u pokušajima normalnog spavanja u dvoje na krevetu za jednoga (ili jednu), nasmiješi im se povremena prilika spavanja na dvostrukom krevetu. Pa tek poslije stalna. A što je s onima koji odmah imaju veliki krevet? Njima je to normalno i ne vesele mu se koliko bi trebali. Na klupice s njima. Ili zadnja sjedala Golfa. Tako da znaju cijeniti što imaju. Čuješ li me Nasilnice? Da, da, tebi pričam!!! :-))))

Prošle subote navečer krenusmo Suputnica i ja put Krka. Imao sam neki filing da bi i Njofra mogao biti tamo pa sam ga nazvao.

«Hej Zec, jesi li za cugu?» «Ne mogu, na Krku sam.» «Idemo prema Krku, iznad Bakra smo.» «Ma ne znam, kasno je, a imam još brdo posla...» «Kako hoćeš, ali ako si za brzu cugu, možemo.» «Ma ne znam... Tko je s tobom?» «Suputnica.» «Ok, idemo, javi mi se kad dođeš blizu.» Nije mogao odoljeti upoznati Suputnicu. :-DDD Preskačem dio u kojem smo dogovorili točno mjesto susreta da Zekoota ne bi opsjedale obožavateljice. Nakon kave u kafiću «Putnik tipa» nastavljamo prema Puntu.

A u Puntu puše bura i mrzne nam kosti dok hodamo uskim ulicam među starim kućama prema jednoj staroj kućici. Nema ničeg ljepšeg od stare primorske kuće. Ova ima čak tri kata. Prizemlje ima 3 prostorije: mikro predvorje (cca 2-3 m2), malu ali zadovoljavajuću kupaonu (s kadom veličine lavora) i dnevni prostor malih dimenzija (cca 12 m2). Na katu je soba, a na drugom katu je soba s duplim krevetom!!! Stepenice koje vode na kat su one spiralne s drvenim stajnim površinama. Uže nikad nisam vidio. Mislim da se Mato Arlović ne bi mogao probiti gore. Ne bi prošao. Kad vidite koliko je kućica uska, sretni ste da je spojena s druge dvije. Sve u svemu, savršena je i na savršenom mjestu. Iskreno se nadam da će se Punat uspjeti oduprijeti zlu masovnog turizma.

A Suputnica i ja... Heh, neka intimne stvari ostanu intimne. Recimo samo da sam zaspao na sofi u prizemlju naslonjen na dragu koja je gledala film. Kasnije smo se premjestili na treći kat. U dvostruki krevet! Šteta da smo se već sljedeći dan morali vratiti u grad. Srećom, kućica je još tamo i biti će i kad sljedeći put dođemo.


Komentari (16) - Isprintaj - #

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Ostavite svaku nadu vi koji dolazite tražeći nešto pametno.
marvinovekronike(at)gmail(dot)com
Čovjek i magarac su pametniji od samog magarca.
(profa s treće godine)



Tekstovi na Bestseleru



























Rečeno mi je da mi banneri i nisu baš neka umjetnička djela. Znam, ali nije ni blog pa ga svejedno pišem. Jer mi je gušt. :-)