[19.12.2005., ponedjeljak 10:46]

Nedjelja kao svaka druga?

Bila je nedjelja kao svaka druga. Tipično kasno buđenje, motanje po stanu, kava, čokolino s cornflakesima ,blog, kava, blog, malo tv-a, ručak (bdw, Coupe se iskazao i spremio ručak za prste oblizat), blog... Malo sam više telefonirao i smsao nego što je uobičajeno, ali sve u svemu standardna, mirna nedjelja. Nisam ni iz stana izlazio.

Oko 20h sam imao dogovorenu kavu s Paris, a oko 21:30 sam se trebao naći s Dream Girl (aka. Suputnica). Jedna i druga imaju običaj kasniti, pa sam odmah vrijeme prekalkulirao na 20:30 i 22h. Stoga me je iznenadilo kad me je u 20 h zvala Paris i pitala da li sam na putu. Vjerojatno je imala neki dogovor za kasnije pa je htjela da se nađemo na vrijeme. Uglavnom, ja sam tek tada ušao pod tuš (Jer, ipak je bila nedjelja, zar ne? Ne mogu ga preskočiti.) i krenuo prema njoj oko 20:20. Trebali smo se naći u bircu ispod njenog stana. Izašao sam iz auta i pozvao je. «Dođi, molim te, do mene gore. Nisam se stigla spremiti.» Da, to je već standardna Paris, ja zakasnim pola sata, a ona se i dalje nije stigla spremiti. :-))) Ulazim u lift i penjem se.

Bzzzzz. Bzzzzzz. Bzzzz. Paris mi otvara vrata stana. Pusa u obraz. «Bok najdraža!» «Uđi. Ma sorry, zvali su me iz Zagreba i zaglavila sam.» Uopće se ne čudim. «Ma nema veze, sve je ok.» Dolazimo pred vrata dnevnog boravka, pomalo se čudim da su zatvorena. Paris me uputi da uđem. Otvorim vrata, a iznutra me gleda hrpa najdražih ljudi na svijetu i zadere se šatro jednoglasno: «Sretan rođendan!» Gledam ih u nevjerici i ne mogu vjerovati. Da, totalno sam u nevjerici i ne mogu vjerovati. Od pozitivnog šoka sam samo stao i blejao. Nisam se ni dostojno smijao od uha do uha. Ali smijao sam se u sebi. Bio sam previše pozitivno zaprepašten i pozitivno zatečen da bih se uspio smijati.

«Ne, ovo nije moguće. Ovo se ne događa. Party iznenađenja za koji slavljenik ne shvaća da ga očekuje se može dogoditi samo u filmu. Ovo nije moguće.» Tisuće misli mi prolazi glavom. Pozitivnih. Ali i dalje sam u nevjerici. Redom ih pozdravljam i ljubim. «Kako li su se svi samo ovako skupili.»

Paris, Dream Girl, Nasilnica, Triple, Hate, Coupe, Cima, Stole, Guliver i Cobra.

Na stolu cola, amaro, crno vino, čokolada i prčkići (čips, štapići...), kanapei sa sirom i krastavcima, sa sirom, salamom i krastavcima, s paštetom od tune. Čokoladna torta svijetli zbog mase svjećica zapaljenih na njoj. Svi se skupljaju oko mene, udišem zraka koliko god mogu i pušem.

>It's so easy now, cos you got friends you can trust,
Friends will be friends,
When you're in need of love they give you care and attention,
Friends will be friends,
When you're through with life and all hope is lost,
Hold out your hand cos friends will be friends (right till the end)

> Queen: Friends Will Be Friends


Dragi prijatelji, nemate pojma koliko vas volim. Hvala vam.


Komentari (13) - Isprintaj - #

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Ostavite svaku nadu vi koji dolazite tražeći nešto pametno.
marvinovekronike(at)gmail(dot)com
Čovjek i magarac su pametniji od samog magarca.
(profa s treće godine)



Tekstovi na Bestseleru



























Rečeno mi je da mi banneri i nisu baš neka umjetnička djela. Znam, ali nije ni blog pa ga svejedno pišem. Jer mi je gušt. :-)