Gaystars

Laganim i lakim koracima hodam po školskom hodniku. Pokušavam izgledati što prirodnije i smirenije kako bi prikrio svoje namjere. Što se više približavam wc-u uzbuđenje je sve veće, koraci sve brži, tijelo mi sve više podrhtava. I prije nego što već pomalo neurotično uletim u wc po posljednji put se osvrnem po hodniku. Sve je čisto, bez svjedoka, a zlu ni traga. NJIH nema. Utrčim u predvorje wc-a, bacam jaknu, šal, torbu, džemper 1 i džemper 2. Brzo uđem u kabinu od wc-a, k'o seljačina zalupim vratima i odahnem. Vrijeme je…

Kucnuo je taj dugo iščekivani, pa nazvao bih ga čak i svetim, trenutak. Polako, ali sigurno vadim Pljugu iz džepa hlača pazeći da se ne ošteti. Upaljač i nije toliko bitan pa ga naglo i bezosjećajno iščupam iz hlača kad ono: padne u wc! FAK!!! Crvenog lica, pun bijesa i luđačkog pogleda otključam vrata kabine, izletim u predvorje wc-a, sav zasran kopam po jakni, torbi, džemperu 1 i džemperu 2, ali rezervnog upaljača nigdje! Od mojih faking milijun rezervnih upaljača nigdje niti jednog! Niti jednog! NITI JEDNOG!!! Odjednom se začuje svečana muzika, zbor koji pjeva „Aleluja“, a svjetlo s neba obasja umivaonik.

Kad tamo ŠIBICE! Bog blagoslovio šibice, te malene stvarčice koje uglavnom ničem ne služe niti ih itko koristi. Još većom brzinom vraćam se u kabinu wc-a, u već laganoj paranoji petsto puta provjeravam jesu li vrata zaključana i posvećujem se tom svetom trenutku. Pljugu svečano i s ponosom stavljam u usta. Palim šibicu i umjesto Pljuge od uzbuđenja spalim kosu! FAK 2!!! Nakon vrištanja, skakanja, jebanja majki cigareti, sebi, šibicama, upaljaču, wc-u (whatever, da sad ne nabrajam, mogao bi do sutra)… Konačno zapalim pljugu. Ah, sveta Pljuga.

Povučem prvi dim… Božanstveno… Kao da osjetim kako ulazi u mene (dim, perverznjaci jedni!!!), prodire mi u svaku stanicu tijela, dopire do mog mozga (točnije do onog što je od njega ostalo) i upotpunjuje me… Ah, predivno, dim svuda oko mene, vodi me u čarobnu zemlju, budi u meni sretne misli, ulazi mi u srce, dušu, OČI?! FAK 3!!! AAAAAAAA, PEČE, PEČE, JEBO MATER PEČE!!!!!!!! Ali ne odustajem! Zapaljen, na pola slijep, ali sretan posvećujem se njoj… Pljugi. Moju sreću kvare zvukovi što dopiru iz hodnika . ONE dolaze! Brzo bacam Pljugu u wc dok vičem „Moj grijeh, moj preveliki grijeh!“ i lupam se rukom po srcu moleći za oprost. Za suzama u očima gledam kako okrutna voda muči moju bespomoćnu Pljugu. Jezivi zvukovi sa hodnika sve su jači, odjednom sve postaje hladno i mračno, jezivo. ONE dolaze!

Bacam se na vrata i k'o kretenčina ih potežem, jebem mater i vratima i wc-u i sebi i (opet ja)...kad shvatim: „Pas mater, pa zaključana su!“ Okrenem ključ i izletim u predvorje wc-a. Zvukovi iz hodnika sve su strašniji. Zidovi podrhtavaju. Horde zla su sve bliže. Marširaju ponosno prema wc-u željne krvi i osvete. Iščekivanje raste. ONE dolaze, sve su bliže. Brzo grabim džemper 1 i džemper 2, jaknu, torbu i spremam se izaći van i suočiti sa zlom. FAK 3!!! Ostao mi je šal. Smotano ga stavljam oko vrata i pri izlazu iz wc-a slučajno se ugledam u zrcalu. „U jebo te, izgledam k'o ŠIT!“ Kosa mi je raščupana, desno oko zbog dima napola zatvoreno i krvavo, robu sam nabacala po sebi k'o seljačina... Ah da, pa nemam vremena sad za izgled, sad je vrijeme osvete. Polagano izlazim iz wc-a, spreman se boriti do smrti i osvetiti sve svoje prethodnike.

Vidim ih u daljini, marširaju prema meni, oči im sijevaju, čujem njihov gromoglasan smijeh… Istodobno dok one marširaju prema meni ja ponosno i čvrsto idem prema njima. Odjednom se od nekud začuje glazba iz „Smogovaca“. Zastanem na sekundu i upitam se „Koji kurac?!“ Whatever, nastavljam dalje. Zaustavljam se točno ispred njih. ONE su tu, ispred mene. ČISTAČICE. Vrijeme kao da je stalo. Miris smrti i osvete osjeti se u zraku. Srce mi kuca sve brže. Iako svjestan kako bi ubrzo mogao umrijeti, stojim ponosno spreman se boriti do zadnjeg daha. Stigao je konačni čas. „TKO TO PUŠI U WC-U?!“ ljutito će čistačice (u pozadini se čuje Beethovenova 5. simfonija). „Neznam stvarno! I meni smeta dim, a sve je tako užasno zadimljeno. Nadam se da ćete uhvatiti te delikvente, a ako ih ja uhvatim…arrrrgh što ću im napraviti!“ Uspio sam. Bitka je dobivena. Osjećate li ponos?

e da. prolaze godine, snjeg pada... radjaju se antilope... Georg Bush kopa nos pred kamerama a Lovric nema net... to je danas objavljeno u stamfordskim novinama " Sve za vrt i kucu "... naime Lovric je pokusao spasit svoj net i skor poginio.. Tog dana, 9. Tripnja 2007 godine.. da, to je dogadjaj kojeg se bojim prepricavat.. Svi znate da je Lovric isao u T-com.. put su mu ispriječili tenkovi, razni profesori i domari.. no on nije odustajao.. Isao je dalje, putujuci za svojim ciljem u nepoznato... Da bi mu Bog pomogao, pokusao je prevesti staricu preko ceste.. ona je laganim korakom Ibrice Jusica isla preko dok ju nije kosilica skinula... Tada je Lovric prvi put Vidio zensko tjelo... Poceo je trcat prema T-comu sve brze, i brze... brze.. srce mu je pulsiralo uzasno.. krv mu se ledila.. i kada je dosao.. Nije mogao vjerovat sto vidi.. Nisam ni ja... zato prestajem ovo pisat jer se nemogu sjetit sta da napisem da je vidio... Al nema veze... Idemo malo ovako, onako pa lijevo i ravno do mog kreveta.. Ev ja sam u Poreču sa starim.. uzivam... Dugo se nismo culi ni druzili pa mi je stvarno super... Ajd nadam se da sam se sad malo opametio i da cu pocet uciti kad se vratim... Nedavno mi zivot bio stao pa mi se vise nije nis dalo.. a ev sad sam nekako na vrhuncu.. osim nekih stvari koje me kopkaju al to je uvjek tako...
Cujem da vi u Brodu uzivate... ja cu doc najvj. u subotu navecer pa mal do grada svratit, ili u nedjelju ujutro
E da... i da nes napomenem... molim vas nemojte mi pisat ono jojim, vojim, ja to nemogu organski smislit
mislim mozete vi to pisat al ja necu odgovarat na to, il necu nist il cu napisat i ja tebe... al da ta prljava rjec izadje iz mojih usta to nema sanse....
Mislio sam napravit nest kao Oprah ili Jerry Springer show sad, al sljedeci put... a do tada, sretan dan komunista
i pozdravljam perhana i njegovu komunisticku partiju, i pusa vrazichku....
Uizvajte, cya

by Mitra_aka_Vase_Visočanstvo

Majka plače

Ovo je priča o jednom dječaku
koji ne prati vijesti o sportu i Iraku
on prati modnu scenu i trenira balet
ima puno cipela-njih trideset i pet

al čudno je to, takav nije bio prije
sve je to počelo prije godine dvije
od tada često ide u šoping u Trst
kad drži čašu u ruci,strši mali prst

izbjegava nogomet, znojenje i zabavu
rađe si popriča ode s frendicom na kavu
pokaže se na špici, tek novo-friziran
on samo brine o sebi, nije feminiziran

oblikuje obrve, stavlja gel na kosu
zna kad je rasprodaja u Replayu ili Bossu
kojem Bossu? Hugo Bossu!
ako ne znaš, dobiješ po nosu

šta ti vrijedi biti pristojan i fin
ako nemaš Pumice stvarno nisi in
izvoli se oblačit kako Neven kaže
idi u solarij kad izbivaš sa plaže

Najbitnije od svega
prvo pravilo to je
ne daj Bože da obuče
neusklađene boje

ne daj Bože da obuče
neusklađene boje.

Pa ga pitam :" reci Duško,"
"jel ti problem biti muško?"
Jesi gej ili kojeg jarca
žena zatočena u tijelu muškarca?"

Duško je zašutio
nastao je tajac
iz tišine čuje se
"Metroseksualac"

ne daj Bože da obuče
neusklađene boje...(fade out)

Svaka sličnost sa stvarnim likovima iz naše svakidašnjice je namjerna. Ako je itko povrijeđen ovim postom, žao mi je.

by Mitra_aka_Dimnjak_u_kvaru