Mitovi i legende
utorak, 01.09.2020.
Legenda o zvonarima
Jeste li ikada čuli legendu o tome kako ne biste smjeli proći onuda kuda je prošao zvonar koji se upravo vraća sa zvonjenja? Ako niste, udobno se smjestite i pročitajte današnju priču do kraja…
Iako danas ima sve manje zvonara, a sve više električnih uređaja koji zvone umjesto njih, nekada (ne tako davno), svaka je crkva imala svog zvonara koji je zvonio ručno, nekoliko puta na dan. U mom se mjestu s koljena na koljeno prenosi legenda koja kaže da, ukoliko prođete putem kojim se zvonar upravo vraća sa zvonjenja, moglo bi vam se dogoditi nešto loše baš na tom mjestu gdje ste ga susreli.
Uspio sam zabilježiti dva svjedočanstva mojih sumještana koji su se susreli sa zvonarom koji se vraćao sa zvonjenja…
Prvi se slučaj dogodio još u vrijeme dok su ljudi koristili drvena kola i volove kako bi dovezli drva za ogrjev iz šume. Tako su se neki seljaci u predvečerje vraćali iz šume s velikim vozom drva kojeg su vukli volovi. Kada su već bili nadomak sela, polako se počeo spuštati mrak, a kako u to vrijeme u selima još nije bilo ulične rasvjete, niste mogli vidjeti osobu koja vam izdaleka dolazi u susret. Odjednom pred njih, iz tame koja je okruživala seosku crkvu i groblje,izroni seoski zvonar. Seljaci su se u prvi tren prestrašili, budući da ih je zvonar iznenadio, ali bio je to njihov sumještanin kojeg su poznavali i koji ih je lijepo pozdravio i produžio dalje. No, iznenada se dogodilo nešto loše. Naime, na dijelu puta koji je zvonar prešao, bila je velika nizbrdica na kojoj su kočnice kola otkazale poslušnost, a sama su kola iz čista mira pukla na pola. Iznenađeni su seljaci mogli samo s užasom gledati kako im se sva drva rastresaju, a njihovi inače mirni volovi zamukali su, otrgnuli se i pobjegli u mrak. Seljaci nikada više nisu pronašli svoje volove…
Drugi slučaj nije imao tako tragičan ishod, ali je bio podjednako misteriozan i iznenadan. Dva-tri desetljeća nakon prvog događaja, u vrijeme kada su se na selu već naveliko mogli naći traktori, tadašnja zvonarica (i tu vidimo modernizaciju), prešla je put jednom sumještaninu koji se uvečer na traktoru vraćao kući. U sljedećem trenutku čuo se prasak; puknula je jedna od traktorskih guma. Čovjeku koji je vozio traktor nije stradao i brzo je nadomjestio štetu, ali ubuduće je pazio da ne prolazi tuda u vrijeme večernje zvonjave, kako ne bi ponovno u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu susreo zvonaricu…
Imate li i vi sličnih iskustava ili ste čuli sličnu priču? Ukoliko da, podijelite ju s nama u komentarima. Za još ovakvih priča, nastavite pratiti naš blog. J
