nedjelja, 08.02.2009.
Strangelove 4
.
.
.
dosta je lažnih veličina i napuhanih ega bez osnove i stvarnog uporišta u realnosti; previše toga vidim, previše toga znam da bih uopće bila blizu... ne želim biti kraj takvih i ne želim da me uopće povezuju sa takvima.
jer kurve ne volim. obične ofucane kurve, što šetaju sa jednog na drugi kurac za šaku šuškavih, prljavih novčanica.
potrudi se, progutaj malo i zapni, budi nešto, a ne ništa.
.
.
vrijeme leti, festina lente
nemam vremena za ništa - red, rad i disciplina uz pokoju digresiju i odlazak u paralelni univerzum u kojem se već neko vrijeme osjećam najbolje, ma kakav god on bio.
treba mi vrijeme, može li mi ga tko dati?
treba mi snage... ponekad mi se čini da ću se raspasti, pretvoriti u milijune krhotina i s vremenom jednostavno nestati...
hoću li se pretvoriti u još jednog sasvim običnog čovjeka, smrtnika, ograničenog zatrovanim mentalnim sklopom u kojem se sve svodi na čistu egzistenciju, na stvorenje u kojem je jedino što je živo - običan primitivni instinkt za preživljavanje...
ja to ne želim.
i dat ću sve od sebe da se to ne dogodi.
.
.
.
u nekom savršenom, idealnom, nadrealno lijepom svijetu gdje umjetničke duše, sanjari, imaju slobodu od samoga sebe proživljavati trenutke stalno iznova do katarze, kraha ili ponovnog rođenja supernove...
vidim se, osjećam te, znam te; ne uzimam ništa što mi sam ne želiš dati, a želim.. ja želim sve.
mea culpa, mea maxima culpa....
