nedjelja, 18.01.2009.
Only When I Lose Myself 4
.
.
.
koliko netrpeljivosti među nama, koliko samo ljubomore i zavisti ima, koliko samo ironije i sarkazma koji uglavnom nije opravdan ničime osim osjećajem ugroze vlastitog kredibiliteta koji i nije vjerodostojan, već puka fantazija, fatamorgana, projekcija svojih želja na umjetno stvoren, virtualni identitet.
gle čuda, govorim o nekome meni poznatome, no nije stvar o tome već u činjenici da su ljudi pokvareni i zli.
zašto?
zato, jer samo čekaju priliku napakostiti, prisvojiti si nešto nezasluženo, prigovoriti bez osnove, prava i razloga, kritizirati bez da prvo pogledaju sebe i opet, prisvajati si tuđe zasluge.
takvima želim dugu i bolnu.. što?
ništa loše, samo jedan dugi i bolni orgazam.
da traje i traje, no da nanosi takvu nevjerojatnu duboku, podmuklu bol koju će osjećati u svakoj stanici svoga mizernoga bića.
.
.
.
želim li da me maziš i paziš, da me držiš kao kap vode na dlanu?
želim li da me budiš najfinijim macchiatom?
želim li da mi svakoga trenutka pokazuješ i dokazuješ svoju bezgraničnu odanost?
vjernost, pokornost, predanost?
želim li imati te na način na koji te drugi imaju?
.
mislim da ne želim.
ja sam osoba sama za sebe; ne vodim nikoga kraj sebe i ne vučem nikoga za sobom, no niti ne pratim nikoga.
ako te želim, uzet ću te; no onda ću te vratiti u tvoje prirodno stanište, boravište, ono iz kojega potječeš i kojemu pripadaš. sebično? ne, nije; samo realno.
jer kako da te imam, kada to ne mogu?
kada svakoga trenutka moram misliti o riječima, rečenicama i svemu ostalome što ide uz to.
.
.
.
kako bi bilo jednoga dana rasprodati sve i jednostavno nestati, ostaviti ovaj život koji vodimo ovdje i netragom nestati? promijeniti lice, izgled, identitet, posao, struku; kreirati sve ispočetka.
kako biste izgledali? gdje biste živjeli? kakvom krugu biste pripadali?
ljudi su jadni; očajnički žele pripadati nekoj grupi, klanu, kultu, sociološkom fenomenu bez obzira koliko to sami sebi poricali.
da li se tko vidi pod svjetlima reflektora sa milijunima onih koji mu se klanjaju?
da li se tko vidi kako korača hodnicima podzemlja?
da li se tko vidi kako hoda nekom nebeskim tijelom?
kakve su nam želje?
otići u ledeni hotel, osjetiti srce amazone ili vrelinu pustinjskog vjetra?
vidjeti milijune onih koji kleče u nadi da padnu u milost i osjete veličinu i brutalnost u svom esencijalnom obliku?
znati da je nekome stalo?
.
.
puno pitanja, još više odgovora.
.
.
