petak, 09.01.2009.
A Little Lie
.
.
.
kao, prvi ovogodišnji post.
da li bi trebao biti optimističan, realan, nostalgičan, depresivan, histeričan, afirmativan, melankoličan; pun sranja o ljubavi i ljepoti življenja i žalopojki o teškom, tužnom i ružnom svijetu u kojem živimo?
ništa od navedenog.
pisat ću malo o jednoj krasnoj temi, a to sam ja sama.
a sin itself.
.
.
svatko ima svoj kaos unutar kojeg se više ili manje dobro snalazi. imam i ja svoj, zašto bi tu bilo nešto drukčije?
bez obzira na orijentaciju, smatram se priličnom realnom, razumnom i uglavnom korektnom osobom.
istina, ponekad i ja griješim, no što ćeš.. nema ljepote u savršenstvu.
imam svoje dobre faze, kada sam fetish-crno raspoložena u moodu za zajebanciju i brutalnost, imam i faze kada sam fetish-crvena pa mi je samo podatna koža skrivena pod tonom latexa jedino što mi se mota po glavi.
ponekad sam ledeno siva, boje dima, kada me jednostavno nije briga za cijeli svijet; jer svijet je svijet, ima svoju konstantu, okreće se, živi, umire i sve tako redom unedogled.
a ponekad sam samo svoja, bez natruha o fetishu, bez ičega što se može staviti u moj nazivnik.
koja je formula, kako ide jednadžba kojom bi se došlo do esencije mene same?
to samo ti znaš.
.
.
.
da li je vrijeme da okrenem novu stranicu?
razmišljam o tome, no mislim da ipak neću, barem ne tako skoro.
imam jedno poglavlje u tijeku; svakoga dana, svakoga trenutka ispisujem redak po redak, stranicu po stranicu.. i ne vidim kraj, barem ne u bližoj budućnosti.
kakva velika riječ, pojam.
budućnost.
kakva je? znatiželjna sam, no nisam sigurna želim li znati.
hoću li biti tamo gdje želim biti, hoću li raditi ono što želim raditi?
hoću li ostvariti želje i snove, hoću li biti ostvarena u svakom aspektu svoga djelovanja?
je saux non pas...
ne sumnjam u to.. samo je pitanje vremena.
a netko je rekao, otpjevao
...we have all the time in the world...
.
.
.
