ponedjeljak, 23.06.2008.
Strangelove 7
.
.
.
vrijeme teče ili vrijeme leti?
ili samo prolazi, neminovno brišući svaku mogućnost povratka?
ok, to je moguće u nekim dijelovima fizike, no da ne raspredam tamo gdje ne trebam, vrijeme prolazi i ne može se vratiti.
šteta, kažem, velika šteta.
voljela bih da mogu ponekad utjecati na vrijeme, primjerice, vratiti se u određeni trenutak i proživjeti ga opet.
ne bih ništa mijenjala, samo bih se vratila i - bila tamo.
čemu mijenjati prošlost, kreirati ju po vlastitom nahođenju, kako nam se u tom trenutku svidi?
sasvim nepotrebno i suludo.
vrijeme ne možeš vratiti, a ako i budeš mogao, nemoj mijenjati povijest.
možda ti jednog dana bude žao...
.
.
.
welcome to the Real World.
.
.
zar ne bi bilo bolje da si tu, kraj mene?
da osjetiš tu baršunastu kožu od koje ti trnci prolaze tijelom?
i osjećaš jezu duž čitave kičme?
da, želiš to, nemožeš se tome oduprijeti.
sanjaš da te blindfoldam i dodirujem prstom, dlanom, rukavicom, vrhom biča.
sanjaš osjetiti moj dah na svome vratu prije nego te ugrizem.
sanjaš osjetiti udarac otvorenim dlanom na svome licu, guzi, po čitavom tijelu.
da, priznaj to, sanjaš i želiš, čezneš za time.
čezneš da dodirom, kombinaciji kože i latexa kako kruži oko tebe, poigravajući se sa tvojim tijelom, umom i duhom.
čezneš da osjetiš brutalnost, sadizam u čistom obliku.
jedan poljubac, jedan pogled nije dovoljan.
.
.
welcome to the Real World.
