ponedjeljak, 12.11.2007.
Only When I Lose Myself 2
sama i savršena.
.
.
tek jedno beživotno, blindfoldano tijelo u daljini.
.
.
.
da li je ikada itko od vas poželio vrištati?
bez glasa?
da li je ikada itko želio pobjeći?
od ničega?
ili možda sebe samoga??
.
.
.
kome nije dosta onih dosadnih, napornih ljudi koji ne zatvaraju usta, koji dave, gnjave, jebu već stoput ispričanim pričama i ponavljaju radnje već stoput odrađene i prerađene do te mjere da već znaš što sllijedi...
gledala sam neko dijete kako se igra sa strganom šibom i komadom kartonske kutije.
bezbrižno ju je naganjalo po vjetru, potpuno se isključilo iz svijeta.
prožimale su me emocije...
ljubomora, zavist, sreća, tuga, usamljenost...
jedna, druga, jedna, druga.. beskonačni niz nula i jedinica...
.
.
.
tja...
želim.. tišinu.
apsolutnu tišinu.
. . .
. . .
. . .
da li je to nemoguće dobiti?
