nedjelja, 22.07.2007.
Only When I Lose Myself 2
Obožavam vosak.
Tako je nježan, a opet tako brutalan.
Tako glatke teksture, divno prekriva kožu i ostavlja prekrasne tragove na njoj.
Nebitno gdje je.
Počevši od dlanova, podlaktice, nadlaktice, ramena, vrata, prsa, bradavica (njih osobito volim), trbuha (na njemu se da doslovno slikati), bedra (unutarnji dio do prepona je posebno nježan), koljena, potkoljenica, te stopala. Stopala isto tako volim waxati, pogotovo po ristu dok se kapi slijevaju do prstiju i čine divnu skulpturu umjetnosti, ljubavi i boli.
Leđa su isto tako zahvalna za slikanje, premda nisu toliko osjetljivakao trbuh, pa ih zato i ne preferiram pretjerano.
Guza je zgodna, pogotovo kad vreli vosak kapa po anusu - to je prilično bolno i meni donosi izuzetno zadovoljstvo dodirivati još meki vosak svojim prstima, prolazeći po nadraženoj koži osjetljivoj i na najmanji dašak vjetra.
Vosak po jeziku je izuzetno bolan, naravno kad je suh. Jezik malo i otekne i dobije se novi osjećaj u ustima. No ne valja pretjerivati, par kapi je sasvim dovoljno.
Volim vosak, jesam li to već rekla?
