četvrtak, 31.05.2007.
Stripped 2
Trebamo li biti zadovoljni sa sadašnjošću ili uvijek trebamo težiti da sve bude veće. bolje, jače?
Pa makar nas ta težnja činila ogorčenima, ljutima, razočaranima i vječito u grču zbog nerealno visoko postavljenih ciljeva.
Smatram se relativno zadovoljnom, premda u nekim realnim shvaćanjima - čitaj stereotipima o sreći - nemam razloga za to.
Ima nešto što mi nedostaje, no... što se tu može. Navikneš se i to je to.
Ljudi su sposobni prilagoditi i naviknuti se na svakakve gluposti i besmislice, tako da mi ova moja tiha strast, tiha patnja više ni ne predstavlja problem.
Tek tu i tamo, u onim trenucima usred noći dok lutam bespućima interneta pomislim kako bi bilo lijepo da...
Eh, nije to dobro.
Imam nekakvu viziju svoje alternativne budućnosti koja mi se prilično sviđa. I nekako mi se čini da ću učiniti sve samo da se ona ostvari.
Tko o čemu, ja o Fetishu.
Zadnjih par dana se osjećam nekako... Opsjednuto? Možda je to prava riječ.
Daleka? To definitivno.
Nisam prisutna, već tek tu i tamo se spustim među smrtnike i odradim ono što moram po defaultu.
Iskreno, voljela bih dane i noći provoditi u točno ovakvom rubber catsuitu.
Lizati svaki milimetar svojih rukavica i duuuugo gledati u te prokleto visoke pete.
Još!
Još!
Još!
O daaa.....
