subota, 16.12.2006.
My Joy
... and the truth will set you free ...
Čula sam to negdje, možda i pročitala.
Kao malo dijete koje ne zna razlučiti što je san, a što je java; što je fantazija, a što realnost... I wonder...
Oduvijek sam znala da u meni postoji D.
Odmalena fascinirana FemDomom, humilatingom i torturingom svake rste.. Tijekok pubertetskih godina to je postajalo sve izraženije, nisam mislila da je taj moj interes devijatan, ni najmanje... samo sam tražila najbolji način da ga kanaliziram u stvarnost, pretvorim snove u javu.
I tako, u bespućima traganja, shvatih orijentaciju svoju, naučih pojmove i posvetih se - opet - fantazijama. No taj put sam išla dalje, daleko dalje nego prije Otkrivenja. Nađoh i prvog stvora koji je bio tepih moj, trampolin moj, rob moj.
Crv, drkadžija, kreten, idiot, majmun, svinja, peder, wannabe, gmaz... svakako sam ga nazivala.
Ne, nije ovo hommage 2 1st slave, već samo.. retrospektiva, nepotpuna, naravno.
Oni ostali koji su bili ponizni preda mnom, ne da nisam zadovoljna njima, naravno da nisam, onda bih ih najvjerojatnije i spomenula, no to je tako jadno, tako plitko i tako... tako tužno.
Pitala sam puno puta - ima li što tužnije od Gospodarice bez roba.
Odgovor je glasio - da, rob bez Gospodarice.
Crno - bijelo, yin - yang, svjetlo - tama, tuga - sreća, depresija - euforija, bol - užitak, sadizam - mazohizam.....
Svijet prepun opozita, ali onih savršenih opozita koji ne mogu jedno bez drugog, koji jednostavno ne bi postojali kao pojmovi da nema onog drugog.
Moj užitak - njegova bol.
Kažu da ljubav boli.
Depeche Mode: My Joy
My joy
The air that I breathe
My joy
In God I believe
My joy
You move me
My joy
The blood in my veins
My joy
Flows in your name
My joy
You move me
I'm not a mountain, no
You move me
My joy
Heavenly bliss
My joy
The pleasures I've missed
My joy
You move me
I'm not a mountain, no
You move me
dedicated to my maca
