subota, 16.12.2006.
Damaged People
Pitala me maca moja danas kakvi su mi planovi. Za budućnost, reče.
Ne upuštam se u planiranje, jer, svi planovi koje sam imala do sada, nekako su uspjeli propasti. Naravno, ne mojom krivnjom.
Možda malo.
No voljela bih nešto što mi nitko drugi ne može učiniti osim mene same, voljela bih se osjećati sretnom.
Imam sve što mi treba, no opet.. nekako duboko u sebi osjećam da nije to - to. Da ima onaj dio mene koji teži za svojim ispunjenjem.
Uvijek sam dobila što sam htjela, na ovaj ili onaj način, no ovo sada, ovaj osjećaj koji imam.. nešto mi nedostaje.
Da li je to nježnost?
Da li je to prava, konstruktivna svađa?
Da li je to okrutna igra sa mojom macom?
Da li je to uništavanje par litara žestokog alkohola sa mojom dragom?
Da li je to izlet sa malom princezom?
Da li je to osjećaj ljubavi? Za tebe?
Ne znam. No nadam se da ću uskoro saznati.
Ima već neko vrijeme da se tako osjećam, i bez obzira na trenutne preokupacije, taj osjećaj me prožima u potpunosti, polako prekrivajući ono malo svjetlosti u meni.
No need for compassion, for sorrow and despair.
Kao Mali Princ. Sama na svom planetu.
