|
MOJ SVIJET
Ovo je moj svijet...Svijet u kojem ne postoji ne mogu,neću u lošem smislu, svijet u kojem prihvačam različitosti ,svijet u kojem sam tek rođena,ali planiram dugo,dugo živjeti.Početak je najteži,tako kažu,ali tako i zbilja jest...Volim pisati,promišljati i biti svoja,jer tako me mama učila.Želim pokazati da mogu ,da hoću i da ne postoji predrasuda,jer ja sam je razbila...Predrasuda da nikad neću biti sretna,da je život samo jedna ogromna briga i na kraju smrt...Mislite li da je to tako? E pa ja mislim da nije ,postoji smisao života,no mi ga možda nikada ni ne nađemo,ali ima i onih koji ga nađu ,ali prekasno...Ja ne želim biti dio zakašnjele skupine...Svoj smisao tražim ovdja ,sada , u svakom postu , sa vama...Vašaaa Megica:cerek
|
SVAŠTARA JEDNE PRIČOPISKINJE
subota, 06.01.2018.
Motivacija...Što je vaša?A što je moja?
Heeej ljudeki! Imam za vas sretnu vijest,napokon sam naučila umetnuti fotkice u post i jako,jako sam sretna zbog toga.Obožavam pisanje i pisala sam za razne stranice,pokušavala i sama pisati bez da imam nekoga nad glavom,ali stalno sam odustajala...Stalno sam bila nesretna i tražila nešto puno,puno bolje. 4.1.2018. godine kao novogodišnju želju,odlučila sam pokrenuti blog i ne odustati tako lako od njega,kao što sam odustajala od drugih mjesta i stranica gdje sam razvijala svoje pisanje.Bila sam tužna kaj ne mogu ubacit sliku u post i to me shrvalo.,iako sam tek krenula i znala sam da je početak najteži,ali odustajanje se čini tako primamljivo i lako...Ali,u svemu ovome što sam odlučila sa dolaskom nove godine,sa dolaskom novih izazova,motivacija ima velike prste.Napokon sam motivirana za pisanje,za školu,napunila sam snage,biti stalno odličan je teško i ponestalo mi je snage u prosincu...Praznici i odmor su super stvar.Napunila sam se motivacijom za sve životne brodolome i uspjehe ,mirne luke i sretne i neseretne trenutke.Sretna, sa novim prijateljima, super ocjenama,obitelji koja ne može biti bolja ,bakon i didon koje volin najviše, sa novim naučenim činjenicama i životnim lekcijama i sa jednim malin Dalmatincem u srcu I naravno, uz ritmove Prljavog kazališta i Petra Graše.
A što je to motivacija ? Što me to pokreče , da ne odustanem,da budem postojana u svemu što želim,da imam hrabrosti u svim trenutcima kada sam nehrabra? Što me to vuče naprijed i neda nazad,što to želi da izdržim,da uspijem i da sam sretna?
U školi sam motivirana ,jer znam da ,ako sada budem odličan učenik i ako dam sve što mogu u školskim klupama, fakultet,posao,moja obitelj i cijela moja budućnost će biti bolja i bezbrižnija.Zato,zagrijte stolac i život će vam što se tiče posla i novaca biti puno,puno bolji. Nemojte me shvatiti da ja samo mislim na novac,brdo kreditnih kartica i skupe kuće...Ne to nije to.Ja samo želim imati svoju novinarsku,dramsku i knjišku karijeru.Plus to i blogersku.
Motivacija je to za bolji i život koji sada sanjam kao teen djevojka.
Motivacija je jedna fotka na mom radnu stolu,fotka koja za mene znači više od života .Fotka na kojoj sam sa svojim prijateljima i sa jednim momkom koji je zarobija moje srce.Dalmatinac , ča da van rećen? Ne vidimo se godinu dana i onda imamo samo 10 dana da se provedemo kao nikad,da ga zagrlim i vodim po svom gradu,da sa njim pričam dalmatinski, da sluašmo zajedno Dinu Merlina i sjedimo na klupi u parku. Nije li ovdje motivacija on? Je,on je za mene motivacija ,motivacija koja traje godinu dana i nikad ne ishlapi ,jer je toliko jaka moja ljubav prema njemu da i daljina ne može ništa napraviti da ga prestanem voljeti.
Motivacija je jedna kuća,5 osoba ,mamina nježna ruka,tatini kamioni,bratova rukometna lopta,bakine pljacke i djedov osmijeh i pozitiva.Nije li to sve što ti treba da budeš motiviran,sretan i radostan?Da se boriš sa svim tužnim u životu,da nastaviš i kada je najteže,kada ti se plače i želiš zaspati, biti daleko , u nekom drugom svijetu gdje ne postoji nepravda ,mržnja i rat.Ali, tu si zbog njih, zbog svoje obitelji,zbog ljudi koji su te hranili,učili hodati ,govoriti,bili ti potpora u svemu što radiš i u svemu što želiš.U mojoj obitelji,uvijek je tako i zauvijek će tako i biti, i kada će biti najgore ja ću imati njih,možda ne zauvijek fizički,ali u mislima,jer već su dvije osobe daleko od mene i nevidljive očima,ali srcem zauvijek tu .Baka Nada i dida Josip.Fala za sve ,za svu ljubav i pažnju,hvala vam što sam ja -ja,jer da nije bilo vas zaista ne bih postojala.
Moje prijateljice.Motivacija koja je tu uvijek i zauvijek , isto kao i obitelj.Teško ih je bilo pronaći ,ali ja sam uspjela i tom mom životnom uspjehu se divim.Neki ljudi nemaju prijatelje i obitelj,a ja to sve imam. Ne mogu ni zamisliti koliko im je teško,jer prijatelji su tvoja druga obitelj.Tvoji super heroji, koji stoje uz tebe i kada je sunce i duga i kada je oblak. Naravno,ako su pravi,ako su iskreni i ponosni na tebe ,tvoj život i tvoj uspjeh.Još uvijek ne mogu zahvaliti Bogu što ih imam,što su tu kad mi se plače ,što su maramica mojim suzama , što su masaža za moja bolna leđa.Nije li to predivno? Imati prijatelje ,imati društvo na ovom životnom putu,koji počinješ kao jedinac uz svoju majku i obitelj.Hvala Ani, Ivi,Leni,Vanni,Viki što su tu i podržavaju svaku moju nebulozu, pa čak i ovu.Volim vas curke,bez vas moj život ne bi bio predivno mjesto.Hvala Kiss najvećiii....
Nadam se da sam vas motivirala da i vi nastavite sa nekim svojim ciljem ili željom...Početak je godina i izvrsna prilika za nove motivacije i želje .Zato,vjerujte i budite ponosni na sebe i svoja djela i postupke. Svako je biće važno,pa i ti ...Bog ti je podario život i živi ga,diši punim plućima,budi sretnan ,jer svijetom vlada samo zlo i mržnja. Evo vam jedan citat,meni najdraži...Motivacija,motivacija....Neki sanjaju svoje snove, drugi ostaju budni da ih ostvare.....Samo ponosno i puno samopouzdanja u sebe i svoja djela....Vašaaaa MEGICAAA
|
|
|