< |
svibanj, 2009 |
|
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
|
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Linkovi
- Ništa nas u životu
tako ne razveseli
kao kad nas gađaju
pa promaše.
Evo moje tajne. Vrlo je jednostavna: čovjek san srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo.
"Mali princ"
Antoine de Saint-Exupery
Ljudi s tvoje planete gaje pet tisuća ruža u jednom vrtu i ne nalaze u tome ono što traže, a ipak ono što traže može se naći u jednoj jedinoj ruži.
"Mali princ"
Antoine de Saint-Exupery
Čovjek nije nikada toliko nesretan kao što misli, ni tako sretan kao što se nadao da će biti.....
a kundera kaže; ...potrebno je tako malo, potreban je samo dašak povjetarca da se stvari malo pomjere i da se ono za što bih trenutak ranije čovjek dao život pokaže kao besadržajna besmislica.
Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu.
Uzalud su pisane riječi mudraca.Svako je osudjen da iznova lupi o isti zid.
Pokucaj na vrata prijatelju i otvorice ti oci....
http://www.youtube.com/watch?v=FNc2s2NJW0Y&feature=youtu.be
- Povratak
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići
Barbara
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjati se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li bljezgarije rat
Sto je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre, čelika, krvi
A onaj koji te u svom stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav, nestao ili još uvijek živi
O Barbara
Bez prestanka kisi nad Brestom
Kao sto je kišilo onda
Ali to vise nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strasne i neutješne žalosti
Ovo vise ni oluja nije
Od željeza, čelika, krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad sto nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od koga ne ostaje ništa
Jacques Prevert