Tri metle i kraj(ali ne još)

Amanda, Chloe, Violet, Anna i ja smo užurbano tražile Anninu potvrdu za odlazak u Hogsmeade. Nakon plousatnog pretraživanja Anninih stvari u potrazi za glupom potvrdom, Anna je jednostavno odustala i bacila se na krevet. Ispod jastuka koji je lagano popravljala da se na tren može malo opustiti i razmisliti gdje ga je stavila, napipala je nešto meko i savitljivo. Ispod baby-ružičastog jastuka koji joj je dala mama našla je traženu potvrdu. ''IMAM JE!!! Našla sam je!''derala se iz sve snage da ju čujemo i da nam da znak da pestanemo prekapati po sobi, koja je zbog žurbe naopačke okrenuta zbog jednog jedinog potpisanog papira. ''Gdje je bila?''upitala je s olakšanjem Violet. ''Na jedinom mjestu gdje nismo tražile, ispod jastuka.''reče Violet sva sretna pregledavajući je li se njezina majka stvarno potpisala. Je. Hvala Bogu, jer ne bih pretrpjela još jedan šok. McGonagallica je u dvorištu Hogwartsa sa čoporom ljudi čekala kočije koje bi nas trebale(čit.morale) odvesti do Hogsmeadea. Razdvojile smo se kod Velike dvorane. Tražila sam Hermionu, Rona i Harryja. Oni mi jedini pomažu sad kad se Sirius Black smuca ovuda. Našla sam ih kako se spremaju da uđu u jednu kočiju. Potrčala sam između klinaca koji su gledali kako se 'višegodišnjaci' spremaju da odu u njihovo omiljeno mjesto za zabavu. Neki klinjo me gurno pred kočiju baš kada je ona krenula. Konji su naglo stali i digli se na zadnje noge, a iznad mene dignuli svoje teška kopita. Dok sam bezpomoćno ležala, čekajući kada ću umrijeti od teških prijeloma i gnječenja unutarnjih organa od željeznih potkova koje su zabljesnule na Suncu, obuzela me tama i hladnoća. Nisam vidjela ništa, samo mrak, tamu. Zatim je netko rekao:''Ne znam gdje su, napustile su me, nisam im bio dovoljno dobar.'', pa zatim dug vrisak i smijeh. Sve je odjednom izbljedilo. Otvorila sam oči i vidjela Harryja, Rona i Hermionu kako stoje iznad mene i govore svima da sam dobro. U pozadini sam čula McGonagallicu kako šizi i štapićem maše ispred klinca koji me gurnuo.''Kako si to mogao učiniti, ugroziti nečiji život?''rekla je histerično, da se mali skoro usrao u gaće. ''Ovim činom oduzimam Slytherinima 100 bodova. Molim da Madam Pomfrey pregleda gospođicu Grifindor. Svi ostali možete u svoje kočije pa ravno u Hogsmeade.''uputila je učenike McGonagallica prema hrpi kočija koje su pristizale jedna za drugom do nas. Digla sam se od poda i pomalo ošamućena prihvatila se za nekog klinca. Hermiona i Ron ostali su uz mene dok nije došla madam Pomfrey. Gdje je Harry? Možda se izgubio u gužvi, pa će kasnije doći. Madam Pomfrey me pregledala na hodniku i ustvrdila da nemam neke velike povrede, samo par ogrebotina. Rekla je i da sam se sigurno osjećala slabo jer su došli dementori, ali ih je Dumbledore otjerao. Dala mi je veliku pločicu čokolade i rekla da sve pojedem. Nakon toga nas je odvela do posljednje kočije koja je nestrpljivo čekala da se posljednji putnici krcaju. Svo troje smo sjeli na jednu stranu sjedala. Ron je sjeo i činilo se da lebdi u zraku. Činilo se da sjedi na nečemu prozirnome. ''Rone?''počela je Hermiona, ''zašto lebdiš u zraku?'' On se samo osvrtao oko sebe i udario kao nekakav proziran zid. Kada smo dosta odmakli od Hogwartsa, odjednom se Harryjeva glava nađe iza Ronovih leđa. ''Harry!''viknemo svi glasno, a on nas je počeo ušutkavati. ''Pst! Ako netko dozna da sam ovdje, nadrapat ću!''reče i sakrije se ispod čarobnog plašta nevidljivosti.

Xxx

''Nije mi tetak Vernon potpisao potvrdu za slobodan odlazak u Hogsmeade, pa sam jedino onako mogao doći i zabavljati se ovdje s vama.''pričao je Harry u Tri metle, dok je madame Rosmerta petljala nešto oko pregače i nosila nam pivoslac. ''Izvolite, djeco.''reče i odleprša do obližnjih pijanaca. ''Ma ona će meni da sam ja dijete, odrasla jedna!''kažem, a svi se nasmiju. ''Ovo je odlično idem naručiti još jedno.''reče Ron nakon što je u jednom gutljaju popio cijelu kriglu pivoslaca. Čim se Ron digao od stola, vrata Medičarnice su se otvorila i ušli su McGonagallica sa Hagridom i Corneliusom Fudgeom, ravanteljem ministarstva magije. Brzo se vratio za naš stol i rekao:''Harry, McGonagallica!'' Harry se spustio pod stol, glavom udario o rub i pao na pod. Hermiona je nešto promrmljala i ukrasno cvijeće se odjednom našlo pored našeg stola, pokrivajući Harryje koji je jaučući klečao pored naših nogu. Pažljivo smo slušali što pričaju. Fudge je prvo naručio od madame Rosmerte tri pivoslaca. ''Hvala vam ministre!''zahvali se McGonagallica i skine svoje crne pamučne rukavice i stavi ih na šank. ''Gospodine ministre, znate li nešto više o Siriusu Blacku? Poduzima li već nešto vaše ministarstvo?''zanimao se Hagrid. ''Ne, nažalost još nikakve vijesti nam nisu stigle. Taj Black mora da je strašno pametan čovjek, kada nam već par mjeseci izmiče iz ruku.''reče Fudge i otpije malo pivoslaca. ''Zna li Harry za ono što se dogodilo ovdje prije 12 godina? Jeste li mu rekli kada je odsjeo u Šupljem kotliću?''ispitivala je znatiželjno McGonagallica. ''Ne, nažalost, nisam mu mogao reći. Kada bih mu htio reći za sve što bi trebao znati, mislim da bi mrzio sve oko sebe, a naročito Siriusa Blacka.''reče Fudge. ''Hagride, vi ste bili tamo kada se 'ono' dogodilo, molim vas ispričajte nam.''reče McGonagallica pažljivo pogledavši Hagrida, da je on ostao skamenjen od takve blagosti. ''Gospođo, ja...ma dobro. Priča se oko Hogwartsa da su Potterovi zamolili Blacka da čuva tajnu gdje se oni nalaze. Ali on ih je izdao, otkrio Voldemortu gdje su i otišao u potragu za Peterom Pettigrewom, jer je on saznao za to i mislio je svima odati. Nasred ulice u Londonu ubio je njega i još 11 bezjaka. Od jadnog Petera je ostao samo njegov prst, ali prije nego ga je ubio, izdero se u sav glas i rekao:''Ovaj čovjek je iznevjerio dvoje čarobnjaka i najveći mag svih vremena ih je ubio, uhitite ga!''. Siriusa su odveli u Azkaban i on je tamo proveo 12 godina. Uh, još se ježim od tog mjesta.''završi priču Hagrid i otpije cijelu kriglu pivoslaca. ''To nije sve, moj Hagrie, kada sam ja posljednji put bio tamo, on je spavao i govorio u snu. Oko njega su svi vrištali ili izbezumljeno stajali i čekali nekoga da ih spasi. Među svim onim kricima oko njega on je mirno spavao i govorio:''U Hogwarts, u Hogwartsu je on!'' Nisam mogao vjerovati kada se odjednom digao i počeo listati novine, pa je odjednom došao do slike Harryja i njegovih prijatelja i počeo u sebi mumljati:''U Hogwartsu je on!''. Strašno, neopisivo strašno. Odmah sam otišao, ali i putem sreo svog starog prijatelja Bartyja Croucha. Bio je namršten i blijed u licu. Kao da mu je zadnja kap krvi nestala s lica.''reče Fudge i doda:''Jadan Harry ako dozna da ga Black želi ubiti.'' ''To je nevjerojatno, strašno, a Sirius Black je bio i Harryjev krsni kum, Jamesov najbolji prijatelj i njegov kum na njegovu i Lillynom vjenčanju.''reče Hagrid. Prošli su nas trnci dok smo to slušali. Osjetili smo i kako Harry drhti pored naših nogu. Odjednom su se svo troje digli od šanka i otvorili vrata, pa nas je oblio hladan zimski zrak. Harry se digao i sjeo za stol. Nekoliko smo sekundi nervozno sjedili i čekali kada će netko započeti razgovor. Hermioni je dosadilo samo sjediti. ''Harry, što ćeš sad?'' Harry ju samo pogleda. Bez riječi se ustao i otišao van, a mi za njim. Padao je snijeg. Ispružim ruku i par pahuljica mi je palo na ruku.Pažljivo sam ih promatrala, jedna mi je namignula i zatim nestala. Harry je otišao u Medičarnicu, a mi smo požurili za njim. U Medičarnici je bilo pusto, čudno baš za ovu trgovinu, jer se u njoj uvijek nalazilo hrpa učenika iz Hogwartsa koji bi rado pojeli čokoladne žabe ili tako nešto.Ron i Harry su si obnovili cijelu zalihu slatkiša. Uzeli su sve što su vidjeli. Hermiona i ja smo ih samo gledale sa strane i čekale da završe kupovinu. Kada su sve pokupovali, krenuli smo prema izlazu, gdje je McGonagallica skupljala Gryffindorce. Bilo je vrijeme da krenemo u dvorac. Dok smo hodali prema jednoj čistini da dočekamo kočije koje će nas odvesti natrag. Nas četvero smo sjeli u jednu kočiju, skrivajući Harryja. Mene je više mučilo ono što smo čuli u Tri metle. Što ćemo sada? Harry je u ozbiljnoj opasnosti! Moram pitati mamu za savjet.

Xxx

Nakon ručka smo krenuili na utakmicu između Rawenclawa i Gryffindora. Wood je obećao da će biti spektakularno, makar ne znam zašto. Iz spavaonice sam uzela Gryffindorski šal i zastavicu, uzela knjige za Napitke, jer smo imali Snapea poslije utakmice. Tigrić je duboko zamišljen sjedio na prozorskoj dasci i gledao kako snijeg pada. ''Ti više nećeš razgovarati sa mnom?''upita me Tigrić, ne okrenuvši se. ''Pa, o čemu bi trebali?''kažem i popravim posteljinu na svom krevetu. Tigrić je uzdahnuo. ''Otkad si došla onog dana iz knjižnice, gdje si se trebala naći s Ledom, uvijek ti se nekamo žuri, jedva spavaš, uopće ne pričaš. Što ti je?''napokon se okrene i pogleda me. Mogla sam mu vidjeti u očima da je zabrinut. Čekaj malo! On? Tigrić? Zabrinut? To se još nije dogodilo. Spustila sam pogled. ''Nije mi ništa. Samo, Leda je dobila neko pismo i ja sam ga pročitala, pa me malo uzrujalo. Ništa strašno.''kažem. ''A što piše u njemu, da se ti možeš toliko uzrujati da ne pričaš više sa starim dobrim Tigrićem?''upita me i skoči ispred mene poput perca. ''Pa, duga priča, vidiš Leda je poku...'' kucanje na vratima me prekine. ''Otvoreno je!''kažem. Mjedena kvaka se polako pomakne i vrata se otvore. Hermiona uđe unutra. ''Chate, moraš doći! Odmah!''vikne s ulaza. ''Što se dogodilo?''naglo ustanem, a Tigriću dodam:''Ti si pametan mačak, zašto sam ne otkriješ što se dogodilo, ionako nemaš što raditi ovdje.'' Nisam čekala da mi odgovori, potrčala sam prema vratima zatvorila ih, te s Hermionom sjurila niz stepenice. Prazni hodnici širili su jeku našeg 'topota'. Hermi sva zadihana od trčanja, odvela me do dvorišta, gdje su Harry i Ron sjedili i pričali. Kada nas je Ron ugledao naglo je zašutio, što je dalo znak Harryju da smo došle. Okrenuo se i Hermi je sva uzbuđena, primila me za ruku i žurno odvela kod njih. Sjele smo pored njih i Hermi je tihim glasom rekla:''Reci joj! Hajde, ima pravo znati da se ideš ubiti!'' Ja sam ih u čudu samo gledala. Prelazila sam pogledom s jednog preko drugog, pa sam se zaustavila na Harryju. Samo je buljio u pod bez riječi. Hermi to više nije mogla podnijeti pa mi je rekla. ''Taj luđak ide potražiti Siriusa Blacka! To što će on napraviti ravno je samoubojstvu. Luđak, kažem ti.'' Nisam mogla vjerovati. ''Harry je li to istina?''smireno sam rekla, makar se tako nisam osjećala. Iznutra sam eksplodirala i gorjela. Htjela sam mu svašta reći. Naravno nisam, kako sam ja smirena i dobra nisam ništa rekla. ''To su moji roditelji i ja moram...jednostavno moram nešto poduzeti. Nećete me sprijećiti. Ne želim mu ništa napraviti, samo želim razjasniti neke stvari s njim. Hoćete li mi pomoći?''rekao mi je smireno i gledao nas u oči. Nekoliko trenutaka smo ga gledali,ali onda je Ron veselo viknuo(naravno da su svi čuli):''Harry, ja idem s tobom!'' Nešto kasnije smo ja i Hermi pristale. Dogovorili smo se da idemo kod Hagrida razgovarati, možda će on još nešto znati. ''Baš! Misliš da će nam Hagrid reći nešto? Kako ćemo ga pitati? 'Hagride, znaš li nešto o manijakalnom ubojici koji se možda slučajno mota oko Hogwartsa?' Mislim da to neće ići.''reče Ron. ''Daj, što si tako pesimističan, možda nam da neke dobre informacije. Nikad ne znaš.''kažem mu. On slegne ramenima. ''Ok, bit će vrijeme da uzmem tatin stari plašt, pa se nađemo u društvenoj oko 19?''reče Harry s ozbiljnim izrazom lica i nekako tužnim glasom. ''Dogovoreno!''viknemo u jedan glas. Zatim smo otišli u društvenu da se pripremimo za utakmicu koja bi trebala početi.

Xxx

''Koja sjajna utakmica! Stvarno odlično, najbolja do sada!''reče Ron kada smo odlazili sa stadiona. ''Opet smo pobijedili, Harry je stvarno odličan!''kažem gledajući Harryja kako trči prema nama sav zadihan i znojan. ''Hej ljudi!''pozdravi nas. ''Čovječe, kako si ju uhvatio! Nevjerojatno!''reče Ron i digne ruku pa si oboje daju 'high five'-icu. ''Hoćete me pričekati samo da pokupim knjige, pa se nađemo na Napicima?''upita Harry, a par kapi znoja mu padnu s čela. ''OK, pa vidimo se onda.''kažem i razdvojimo se. Nekoliko minuta kasnije na Napicima, morali smo raditi neki idiotski napitak za uspavljivanje. ''Ovo je samo traćenje vremena, pa to smo radili sto puta!''šapne mi Ron. ''Da, znam, ali samo ovog puta radimo toliko moćan da bi spavao sigurno 100 godina!''kažem mu. Snape nas mrko pogleda. ''Svoje ljubavne izljeve možete prodavati gđici Gryffindor poslije ovog sata, jer zasigurno ne želite prospavati sljedećih 100 godina.''kaže Snape, a Slythernci se nasmiju(a i dio Gryffindoraca). Primjetila sam da je Hermi bila malo ljubomorna na to, ali nema veze. Nakon sljedećih mučnih pola sata provedenih s gomilom žaba krastača i jednom masnom koja bi mogla nahraniti svu djecu svijeta s masti(makar ne znam tko bi to jeo). No da sad ne odužim ovu priču, da prijeđem na ono kad smo išli kod Hagrida. Hodala sam dugim praznim hodnikom s štapićem u ruci. Može se reći da sam bila spremna na svaki mali pomak. Oprezno sam hodala stepenicama, da nekoga ne uznemirim. Naslonih se na zid. Bio je vlažan i hladan, ali to mi sad nije smetalo, više sam se brinula oko Harryja. Stigla sam do ulaza za društvenu. Uhvatila sam mjedenu kvaku i povukla. Vrata su bila otvorena. Ušla sam unutra i pogledom počela pretraživati je su li svi tu. Hermi je stajala pored prozora, a Harry i Ron nešto uzbuđeno pričali kod kamina. ''Krasno, uvijek kasnim!''pomislim i pozdravim ih. ''Idemo?''upita Harry, a ja kimnem. Harry uzme plašt i svi se skupimo u njega. Dugo nam je trebalo da dođemo do Hagrida. Profesori su kao policajci patrolirali svakim kutkom dvorca. Snape nas je skoro ulovio, ali hvala bogu, došla je Mc Gonagallica i pozvala ga na razgovor. ''Nadam se da mu ide reći kako je krajnje vrijeme da opere kosu i da školu samo sramoti svojim ponašanjem.''pomislim i malko se nasmijem. Svi me upozore sa jednim glasnim:''Šššššššš!'' ''Dobro, dobro!'' i krenuli smo dalje. Trava je bila skliska i mokra. Ron se sklizao i skoro bi pao da ga Hermi i Harry nisu uhvatili. ''Čovječe, ovo kao da je netko nauljio.''reče Ron. Pokucali smo na Hagridova vrata. Iznutra se začuje samo šuštanje. Zatim:''Evo me odmah!'' Hagrid otvori vrata, pa zbunjeno pogleda u nas. ''Pa što vi, po bogu, radite ovdje?''upita nas. ''Zanima nas nešto, pa mislimo da bi najbolje bilo da pitamo tebe.''reče Harry. ''A! Dobro onda, uđite.''reče Hagrid i širom nam otvori vrata da uđemo. ''Sjednite, o čemu se radi?''upita nas i sjedne na svoj ogromni naslonjač, umalo da nije sjeo na Očnjaka. Jadnik tužno zacvili i pobjegne u zadnji čas, a da ovaj nije ni primjetio. Mi sjednemo nasuprot njega, na klupicu. ''Pa,''počnem, ''zanima nas znaš li nešto o Siriusu Blacku?'' Hagrid me blijedo pogleda. ''Što?''vikne, a mi prestrašeno se nagnemo natrag. ''Pa, zapravo nas zanima nešto više o njemu, mislim neki dan dok ste ti i McGonagallica pričali u Tri metle o njemu i mi smo ponešto čuli i...'' ''Što? Kako? Čekaj malo! Koliko ste čuli što smo pričali?''upita nas zapanjeno Hagrid. ''Pa, recimo otkad ste ušli do kada ste izašli?''reče Ron s nevinim izrazom na licu. ''Vi... sve ste čuli i ono za Harryja, da ga... da ga pokušava...'' ''Ubiti? Da, sve smo čuli i otkrili da se skriva negdje u Hogwartsu.''reče Harry s ozbiljnim izrazom na licu. ''Onda vam ja nemam ništa više za reći, sve znate. A sada odite spavati, još će vas netko uloviti ovdje.''reče Hagrid i otprati nas do vrata. ''Dobro, hvala, ne znam na čemu, ali hvala.''reče Harry. Otvorili smo vrata i izašli, pokrivši se plaštom. Nitko nije ništa rekao, a ja sam samo htjela u krevet. ''Još samo nekoliko dana i završava i ova godina.''pomislim. Tada se sjetim mame i Blackie, a i nakratko Nathana. Upravo kada smo došli pred velika drvena vrata, koja bi trebala voditi u dvorac, iz njih izleti Šugonja, a za petama mu trči Krivonja. Trčali su prema nama, skoro se zabivši u nas, da Ron nije potrčao za svojim štakorom, pokušavajući ga spasiti od krvoločne, gladne mačke. Hermi je sve to nekoliko trenutaka zbunjeno promatrala, a zatim potrčala prema Krivonji. Harry i ja smo pokušavali pomoći i jednome i drugome, tako da smo završili blatni i mokri. Ron je nakon mukotrpnog pokušavanja da spasi Šugonju, napokon uhvatio pomahnitalog štakora i dao zloćudnoj mački zasluženu kaznu(udarac nogom u rep), pa se izderao na Hermi:''Rekao sam ti da će taj tvoj mačak pokušati ubiti Šugonju dok nas ne bude bilo!'' Hermi je ljuta pogledala u Rona, a zatim nastavila trčati za svojim mačkom. Nažalost, Krivonja je uvijek bio brži za nekoliko koraka, a zatim je pobjegao prema Mlatećoj vrbi i stao točno ispod nje. Dok se drvo pripremalo da ga sravni sa zemljom, on mijaukne i odjednom se otvore vrata na deblu nasilnog drveta i pojavi se pas. Mene jako zaboli ruka, točnije ožiljak na ruci u obliku čarobnog štapića. Harry se uhvati za glavu, točno na mjestu gdje je Ožiljak. ''I ti osjećaš, zar ne?''upita me, a ja potvrdno kimnem glavom. Nešto s onim pasom nije u redu. Šugonja se počne vrpoljiti, a Ron ga još jače stisne, pa se štakor nakratko umiri. U zraku se osjećao kiselkasti miris i pseći zadah. Pogeldam prema drvetu, a pas trči ravno prema nama, keseći se i režeći. ''Trči!''viknem, a svatko ode na svoju stranu. Prvo što sam pomislila je da će krenuti za Harryjem, ne znam zašto. Šugonja u Ronovim rukama počeo se sve jače vrpoljiti, pa je Ronu iskliznuo iz ruke, ali ga je Ron uhvatio za rep. Pas je ugledavši da se Ron muči sa štakorom, potrčao prema njemu. Ron je ne razmišljajući potrčao prema Mlatećoj vrbi, te ga ja vrba svojom najoštrijom granom opalila po ruci. Ron ispusti bolan krik, što je očito značilo da ga je vrba jako udarila. Pas ga je i dalje progonio, kada mu se dovoljno približio, uhvatio ga je za zdravu ruku i vukao prema otvorenom prolazu na stablu. Kao uvježbani spasitelj, pas je vukao Rona, brzo i sporetno izmičući se svakom udarcu nasilne vrbe. Ron je već bio umoran od svega pa je, kada je došao do stabla, pao na pod. Pas ga je vukao u unutrašnjost, a Ronova noga je zapela u jednoj pukotini na deblu, a pas ga je toliko snažno vukao da je pukla. Zrakom se proširi glasno krc, a zatim Ronov bolan krik. Zatim su nestali u drvetu. Taman kada smo htjeli potrčati da spasimo Rona, odjednom se pojavi Krivonja i potrči prema drvetu, prisloni šapu na neku izbočinu na drvetu. Vrba se ukoči, a Krivonja veselo mašući repom ode za psom. ''Kako može biti sretan kada je Ron u smrtnoj opasnosti?''pomislim. ''Idemo!''reče Harry i potrčimo prema drvetu. Brzo smo se uvukli u rupu i zbunjeno stali pred ulaz. Ispred nas se prostirao dugačak hodnik sa oko dvadesetak prostorija. ''Wow! Ovdje ima puno prostorija, tko bi rekao? Za tako malo drvo, heh.''kažem,a oni kao da me nisu ni čuli. Samo su gledali oko sebe, kao da je čudo neviđeno. Iza nas se prolaz naglo zatvori, a ja vrisnem(ne znam zašto). ''Smiri se Chate, što ti je, trebala si očekivati da taj prolaz neće dugo tako stajati.''reče Hermi sa nekim čudnim drhtajem u glasu. ''Harry, Hermiona, Chate, ovdje sam!''odnekud se čuo Ronov glas kako nas zove u pomoć. ''Jeste čule? Dolazi odande.''reče Harry i pokaže na zadnju prostoriju koja je bila točno nasuprot nas. Potrčali smo prema jeci Ronova glasa i otvorili vrata. Ron je sjedio na podu pored ormarića za posuđe. Šugonja se vrpoljio u njegovim rukama, te ga Ron napokon pusti. Štakor šmugne u tave i lonce, te se sklupča i nervozno promatra sve što se događa oko njega. Potrčali smo prema Ronu, propitkivajući ga je li sve u redu i kako se osjeća. ''Sve je uredu, samo me malo boli ruka i slomio sam nogu.''reče Ron. ''Gdje je pas, moramo te odvesti madam Pomfrey, odmah!''vikne Hermi. ''Otišao je, ali Hermi ono nije pas.To je čovjek.'' U taj tren neki čovjek uđe u prostoriju. ''Bok, Harry. Kako si?''upita ga. Imao je dugu smeđu kosu, brkove i neki mračan pogled. ''To je on, on je taj pas.''reče Ron. Trebalo mi je nekoliko minuta da napokon shvatim tko je on. Sirius Black. Bjegunac iz Azkabana. Došao ovamo da ubije Harryja. Ali ja mu to neću dopustiti. ''Sirius? Sirius Black, jesam pogodila?''kažem kao iz topa, a on me nježno an neki uvrnut način pogleda i nasmije se, pokazavši žute pokvarene zube. ''Miss Chaterine Grifindor, kakvo iznenađenje! Nisam mislio da ćeš ti doći. Ali drago mi je da jesi.''reče Sirius. ''Obraćaj mi se s Vi, smeće jedno!''kažem vrlo srdito i poniženo, jer mi se takva gamad kao što je on obraća kao da se znamo godinama. ''Čemu takva neljubaznost, ja sam mislio da si ti pristojna mlada dama. No, da prijeđemo ćaskanje, trebam vam nešto reći.''reče Black. ''Nećeš ti meni ništa objašnjavati, crve. Znamo da si došao ubiti Harryja.''kažem i brzo izvučem štapić iz džepa traperica. Uperila sam ga ravno u Siriusovu glavu s namjerom da ako se pomakne i milimetar da ga opalim jednom kletvom. ''Nažalost, moram vam reći da ovdje nisu dopušteni štapići i da vam ih moram oduzeti.''reče Sirius i izvuče Ronov štapić, nešto tiho kaže i naši štapići su se u trenu našli u njegovim rukama. ''Ja ne želim ubiti Harryja, nego njegovog štakora, točnije čovjeka koji se krije u tijelu štakora.''reče Black i opet nešto tiho izčarobira, pa iz tave izvuče prestrašenog Šugonju. Držao ga je da lebdi u zraku naglavačke. ''Sad si moj!''reče Sirius sa žarom u očima. ''Stani!''začuje se glas izvana. Zatim se vrata otvore i profesor Lupin uđe unutra. ''Profesore! Zaustavite ga!''vikne Harry. ''Stani Siriuse! Nemoj!''reče Lupin. ''Profesore, što se događa, otkud vi ovdje?''upita Hermi. ''Harry, Ron, Hermiona i gđice Chaterine nema vremena za objašnjavanje, Siriuse spusti ga!''reče Lupin i stavi ruku na Siriusovo rame. ''Vi ste njegov prijatelj?! Što ćete nam napraviti?!''panično vikne Ron i uhvati se za nogu. ''Ja...Siriuse, spusti ga, moramo im objasniti.''reče Lupin, a Sirius ga poslušno položi na improvizirani krevet, još uvijek držajući ga na oku ako nešto pokuša. ''Zašto ga stalno drži na oku? Što mu je taj miš napravio, šta se boji da će ga ugrist i pobjeći sa njegovim štapićem?''pomislim i malko se nasmijem, a Hermi me oštro pogleda, od čega sam se potpuno sledila. ''Dakle, odakle početi zapravo? Toliko toga trebate znati da zapravo ni ne znam što da vam kažem, a što ne.''reče Lupin, pa uskoro započne priču. Pričao je o četiri prijatelja koji su se našli ovdje u Hogwartsu, bili su nerazdvojni i uvijek skupa. To su bili James Potter, profesor Lupin, Sirius i neki Peter Pettigrew. Jednog od njih je ugrizao vukodlak, pa su se roditelji učenika zabrinuli i odlučili da bi najbolje bilo da tog učenika maknu iz škole. ''To ste bili vi, zar ne, profesore?''upita Hermi. ''Točno. Znate ono kada ste trebali napisati zadaću o vukodlacima što vam je zadao profesor Snape? Jedina si ti to napisala. U tome je pisalo da se vukodlaci boje punog mjeseca.'' Tad mi sine. Kada smo imali susret s baukom,a ispred Harryja se stvorio dementor i nije od njega mogao stvoriti nešto smiješno, pa je uskočio profesor Lupin, a bauk se promijenio u oblak sa punim mjesecom. Zatim je nastavio da su ga James, Sirius i Peter sakrivali u jednom selu za koje se smatra da je puno duhova, pa nikoga nema tamo. Tamo je on bio za vrijeme punog mjeseca, da ne može nikome nauditi. Ostala trojica nisu imali dopuštenje ravnatelja da mogu ići s njim, pa su se pretvarali u životinje, postali su animagusi. James se pretvarao u jelena, Sirius u psa, a Peter u štakora. Zatim je pričao kako su se razdvojili nakon škole, ali su James i Sirius ostali dobri. Kada je to Lupin rekao, Sirius se makne od Šugonje i nastavi priču. ''Harry, ja sam tvoj krsni kum, bio sam i Jamesov kum na vjenčanju, nikada te ne bi ubio.''reče. ''A zašto si onda izdao moje roditelje, kada si bio tako dobar s njima?''upita Harry. ''Još se grizem zbog toga, Harry. James mi je rekao da čuvam tajnu gdje se nalaze i ako se njima nešto dogodi da ja preuzmem brigu o tebi. Ja sam to rekao Peteru, a nisam znao da je Peter prešao na stranu Zla, mislio sam da mi je bolje da se maknem. Kada sam saznao da su James i Lilly mrtvi, otišao sam u njihovo skrovište, našao tebe i dao nekom lovočuvaru koji je obećao da će te dati tvoji rođacima. Ja sam pošao za Peterom i kada sam ga našao, on je svima onog dana na ulici svima rekao da sam ja ubio Jamesa i Lilly i da sam prešao na stranu Zla. Napao me, pa sam ja i njega, porušili smo pola ulice, on je ostao bez prsta i nestao. Mene su odmah uhitili. Mislio sam da je mrtav, a onda sam vidio sliku njegove obitelji (tu pokaže na Rona) i odmah sam prepoznao štakora na slici. Mnogo puta sam ga vidio kako se preobražava i znao da taj mali ide u Hogwarts i da ga moram naći.''završi svoju priču Sirius i vrati se Šugonji. ''Siriuse, ne možeš ga tek tako ubiti, pričekaj da se Peter preobrazi.''reče Lupin. ''I vi stvarno mislite da je taj Peter, moj Šugonja? Ja sam tog štakora dobio na dar od svog brata kada sam imao 6 godina. Nema šanse da je taj štakor moj Šugonja!''reče Ron. Sirius ne kaže ništa. Čekali smo nekoliko minuta, kada ugledamo jadnog Šugonju kako dobiva prvo ruke, zatim noge, pa mu izraste glava i vrat i napokon se potpuno pretvori u čovjeka. ''Peter! Kako mi je drago ponovno te vidjeti!''reče Sirius, ''a još će mi biti draže kada te ubijem nakon što si Harryjevim roditeljima potpisao smrtnu presudu.'' ''Uh, to je prijetnja?''reče Peter. ''Znaš li što se dogodilo posljednji put kada si mi prijetio?'' Sirius ga mrko pogleda. Odjednom se začuju neki glasovi izvana. Svi se okrenemo u smjeru dolaska zvukova. Peter iskoristi taj trenutak nepažnje i šmugne pored nas, do vrata i nestane vani. Sirius, Lupin, Harry i Hermiona potrče za njim, a Sirius im podijeli štapiće. Ja sam ostala s Ronom za svaki slučaj da se netko pojavi. ''Eh...''uzdahne Ron, ''mi smo mnogo toga prošli skupa. Super nam je zajedno. Šteta što si ti uvijek u knjižnici i imaš dečka, pa bi se još više družili, znaš kao u dobra stara vremena.'' Ja ga malo bolje pogledam. ''Da. Šteta. Ali super nam je i ovako. Znaš za par dana završava godina i počinje ljeto. Obećaješ da ćeš pisati? Ja znam da hoću, imam mnogo toga na pameti ovih dana i još više ideja za novu školsku godinu. Deal?''upitam i nasmiješim se. Ron mi uzvrati i ispruži ruku. ''Deal!'' ''Čekaj me ovdje, moram ići po Dumbledorea i madam Pomfrey.''kažem i pohitam prema vratima. Ali tamo malo zastanem. Pogledam ga krajičkom oka. Nekako mi se više sviđao ranjen, tada je bio najiskreniji. Potrčala sam prema otvoru. Izašla sam na tratinu i pogledom tražila ostale. Nigdje ih nije bilo. Odjednom mi pred očima nešto zasvijetli. Stavim ruke na oči da se zaštitim. Kada je prestalo tako jako svijetliti, ugledala sam jelena. Nije bilo vremena da se pitam otkud jelen ovdje, trebala sam naći prof. Dumbledorea i madam Pomfrey da se pobrinu za Rona. Potrčala sam prema dvorcu, kadli iz njega izađu Dumbledore i McGonagallica sa madam Pomfrey i Snapeom. ''Gđice Grifindor!''iznenađeno usklikne McGonagallica. ''Nema vremena za objašnjavanje! Brzo, tamo unutra je ranjenik! Pomozite mu!''viknem sve odjednom, pa baš i nisam sigurna da su me razumjeli što hoću. NO možda su skužili, jer su svi potrčali u smjeru kamo sam im rekla. Tada sam ugledala veliku polukonja-polupticu leteću stvar kako leti iznad mene i odlazi. No prije nego što sam otišla primjetila sam da netko malen i crn sjedi na tome štogod da bilo.

Xxx

''I kako se osjećamo danas?''upita me Ron. ''Odlično, never better!''kažem i nasmiješim se. Sjedili smo na klupici i razgovarali o svemu. Po prvi puta sam se osjećala savršeno. Kao da lebdim. Drvo iznad nas nježno se vijugalo i njihalo u ritmu, a njegove ružičaste latice od budućih plodova polagano su padale ispred nas. Ugledala sam Harryja i Hermionu. Bili su uzbuđeni, dobro Harry malo manje jer je opet morao k Dursleyjevima. Ali bili smo sasvim OK. ''Pisat ćete?''upita Hermi kao i uvijek. ''Svaki dan!''kažem u glas. ''Dobro, ja malo manje.''reče Ron. Svi se nasmiješimo. ''Što planirate za drugu godinu?''upita nas Harry. ''Ne znam, vidjet ću.''reče Hermi. ''Nemam blage.''reče Ron. Svo troje pogledaju u mene. ''Hm, ja znam. Opet nešto ludo i ne zaboravno kao uvijek. Pamtit ćete to zavijek. I to je obećanje!''nasmiješim se.

The End! (of third year)

p.s.-evo nadam se da vam se sviđa ovaj malo dužiiiiiiii, post. Vjerujte pisala sam ga cijeli mjesec, uzelo mi je oko 7 strana u Wordu! Ovo mi je najduži post do sada. Dakle, došli smo do kraja ove godine, još ih je ostalo samo 4! Ovo je sigurno bila godina za pamćenje. NO četvrta će biti jednako uzbudljiva i nepredvidljiva, vjerujte. Sve sam isplanirala. No do idućeg puta doviđenja!

p.p.s-na nekoliko sljedećih postova ćete naći pjesme koje su mi jako drage i vežu me uz neke osobe koje me nikada neće iznevjeriti. A neke potpuno opisuju neke postove koje ću vam pripremiti!

POZDRAV i vidimo se na četvrtoj godini!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.