Ti gore, a ja tu?
Ovog trena životom ću zakoračiti,
Usprkos svima tebe ću zavoljeti.
Nitko pogledom neće me posramiti,
Nitko nikad sreću mi uskratiti.
Ovog trena vukovima u leglo ću zaći,
Njihova glad neće me uplašiti.
Nikakvo režanje drhtaje mi neće zadati,
Ni glavu neću pognuti.
Evo sada ću u nebesa vinuti,
Bez krila za tebe ću letjeti.
Nijedan oblak put mi neće zakloniti,
Nijedan vjetar volju mi neće slomiti.
Sve to bih za tebe napravio,
Sve bi na svoja leđa svalio,
Svakom strahu se suprotstavio,
Svakom nemiru na kraj stao...
A opet... sve uzalud bi bilo...
Tvoj plamen davno je ugašen,
Tvoj pogled u nepoznato usmjeren...
Sada perje iz krila svojih čupam,
Pero za perom, suzu za suzom nižem,
Demon sam, ovim svijetom gmižem...
Nebesa i oblaci sada daleko se čine,
Režanje i vuci...bježanje mi hine...
Pakao sam. Ti si raj.
Malo svoga sjaja mi daj...
Nek i dalje utjehu nam pruža barem san,
Jer živjeti bez tebe neću moći sam...
Ljubi krila moja crna, nek mi lice utone u bjelinu tvojih,
Zadrži me u zagrljaju svog obećannja,
I ne daj da se ikada probudim...
Živi sa mnom između pakla i raja,
Pa makar ja nikad ne vidio više sunčevog sjaja...
Povedi me!
Zavoli me!!
Voli me...
Ne ostavljaj me...
