dosta je!!!
bilo je mozda i boljih dana
mozda ce ih biti jos vise,
ali jedno znam zasigurno sad...
nikad se necu bojati kise!
stajati kraj pruge i cekati vlak...
suznim ocima gutati svoju glad.
kad je vjetar jedini koji ti miluje obraz
tada ipak nisi sam.
zelim vam reci koliko je tuge potrebno,
koliko je srece neminovno
i koliko je suza nuzno
kako bismo vidjeli sebe.
ali opet rijeci nisu dovoljne...
iskusiti sam to mora svatko,
a isto tako ipronaci svoj odraz u zrcalu..
reklo bi se da to nije tesko,
ali pokusajte vidjeti sebe,
a ne samo lik koji ne podnosite.
pokusajte voljeti se...
pokusajte biti zadovoljni...
tek tada pruge nece biti potrebne,
tek tada vise mostovi nece plakati za nama,
tek tada voda ce se igrati samo granama
koje cemo mi pogledom pratiti...
uvidi svoju snagu, uvidi svoju patnju..
uvidi sebe i bit ces ono sto On vidi u tebi...
patimo? dosta je... dosta je...
dosta je!!!
