Dvoje nekoć, dvoje sada....
Dvoje nekoć, dvoje sada...
Uživali smo, a čuvala nas nada....
Sjećanja tkali, mislima ispreplitali,
Poljupcima svaku uspomenu zapečatili...
Ljubavlju sam se kleo, ljubavlju prijetio...
Svaku pljusku zbog nje podnosio....
Sramom se branio, strahom se liječio...
Bolne uspomene ljubavi naše,
A tako slatke da i same sebe nadmaše...
Dvoje nekoć, dvoje sada...
Dvije duše iskovane od istog jada...
Povijest smo stvarali, zrtvu prinosili,
Zagrljajem svaki dan završili...
Odanošću sam se dičio, odanošću sam te kitio...
Svaku prijevaru u grlu sam nosio...
Oprostom se branio, gorčinom se liječio...
Bolne uspomene ljubavi naše,
A tako slatke da i same sebe nadmaše...
Dvoje nekoć, dvoje sada...
Sutra ti, sutra ja, ubuduće zajedno ne spada...
Voljeti znam, voljeti sam naučio,
Praštati zaboravljam, povrijediti ne dam...
Uspomene brišem, duboke ožiljke zagrćem...
Suzu više ne lijem, pogled ne poginjem...
Dvoje nekoć, dvoje sada....
Dvoje nekoć, dvoje sada....
Nekoć... Sada...
