cekam...
svakog trena cuti cu korake, netko otvoriti vrata, a ja cu se trgnutii pogled usmjeriti preko ramena...cekao sam i jos uvijek cekam...niti koraka niti trzajam al ipak savrsen trenutak. zasto? znam da ce koraci biti tvoji, da ce tvoja ruka otvoriti vrata, a moje oci ugledati tvoj osmjeh. i sta mi to znaci? sta tebi to znaci? mislim da nije potrebno postavljati suvisla pitanja... samo kreni prema meni, pruzi ruku i prihvati moju kada ti uzvratim... povuci me lagano sebi i docekaj me usnama njeznim. pogledom me zagrli, a rukama me pogledaj... neka otkriju svaki dio mog drhtajuceg tijela... kada ochi grle, a ruke gledaju... to je ono sto zelim, to je ono sta mi ovog trena treba...
cujem korake, sve su blizi vratima... oglasava se kvaka i vrata se pocinju otvarati... malo, pomalo dok se ne otvore sirom... trzam i bacam pogled preko ramena, mrak mi ne da da te vidim... a gdje si?
