There are secrets in this life that I can't hide...
Sea of Memories
my brain overflowing with expressions and actions
end to end
dispirited and shrouded in fright,
a sea of agony muted the joy.
yet, I choose to believe I would live,
to someday behold the light.
Lijepo vrijeme kao da se zainatilo mom raspoloženju. Već me danima nerviraju vruće zrake sunca, lagani vjetar i pretjerano plavo nebo. Uostalom, nije li lakše plakati pod krinkom kiše?
I zašto uvijek, baš uvijek kad želim biti sama s knjigom i slušalicama (dobro, i još s jednim ludim psom) naiđem na nekoga tko me odvuče u šetnju ili na kavu?
I onda sjednem na ljulju u neki kafić i sljedećih sat vremena proklinjem sve na svijetu jer sam pristala na tu prokletu kavu. A nisam morala pristati. Nisam! Samo što prijatelje navodno ne možeš odbiti, pogotovo nakon što provedeš pet groznih dana umirući od želje da se barem nakratko izvučeš iz svog brloga i odeš na piće s istima.
E, čini se da sam opet samoj sebi postala nedokučiva biljka. Konstantno me hvataju neka šugava raspoloženja koja se, na moju žalost, znaju dozlaboga otegnuti.
Zalazi sunce... Napokon. U zadnje vrijeme osjećam bliskost prema ovom dijelu dana jer mi se čini da i Majka Priroda blisko surađuje s mojom bezvoljnošću. A bliži se i noć koja djeluje kao melem protiv boli i rana koje mi dan nanosi.
I tada zaspim sretna znajući da slijede sati divnog sna što samo čeka da me oslobodi svih misli, tereta izloženog na svjetlosti dana.
11.04.2007. | 19:00 |
25Komentiraj |
# |
Ajde na vrh bloga