There are secrets in this life that I can't hide...
Jedan sasvim partizanski običaj...
...koji ne znam kome bih predala... U biti, nek piše koga je volja!
1. U zadnje vrime sam opsjednuta nekim stvarčicama...
Simsi 2, primjerice. Opet me čopilo nakon dugo, dugo vremena. Najveći mi je gušt moriti bebe glađu, spajati očeve i muževe s kućnim pomoćnicama i napraviti orgije na javnom mjestu. I natirati ljude da se izrigaju od pokvarene spize. Hehehehe...
Šetnje gradom. Obožavam popodne nakon njemačkog šetati ulicama i slušati mp3. To me izbaci iz realnosti and I feel like I'm flying on my own little orange cloud...
Ok, opsjednuta sam... khm... beep! Ma sprdam se... Pas koji laje, ne grize.
2. Kad sam bila mala, bojala sam se vatre, smrti i apokalipse. Sjećam se da sam se jedno jutro probudila u bakinom stanu i pogledala kroz prozor. Gledala sam u jednu točku u daljini, dok je s druge strane gorilo pola grada! Ok, ne baš pola grada... Zapravo samo Martinska. Nekih pet minuta sam buljila kroz prozor dok mi nije došla mama i stala kraj prozora da vidi di to gori. Dakako, čim sam vidila plamen, uhvatila me histerija pa me baba potirala nazad u krevet. Nisam nikako mogla zaspati jer sam cilo vrime mislila da ću izgoriti u svom vlastitom krevetu. Odjednom sam začula kapi kiše kako udaraju o krov kuće. Na radiju je zasvira tadašnji lokalni hit Živiti u Šibeniku kad mi je došlo do glave da sam sigurna, da mi se ništa neće dogoditi. To sam jutro imala testiranje za upis u osnovnu školu (na kojem sam pala, hehe). Mislim da je to bija dan kad sam požare izbacila s popisa svojih strahova.
Sad se bojim samo apokalipse... i visine... i... ne znam... buba!!!
3. Praznovjerna sam. Na putu do gimnazije uvik idem livim skalama, odnosno desnim kad se spuštam doli. To mi je neka glupa navika koje se nikako ne mogu riješiti. Naime, ako slučajno odem drugim skalama, redovito zajebem neki predmet. Zbog tih prokletih skala imam 4 iz latinskog!!!
Ali ne virujem u horoskop, ne pljucan okolo kad vidim crnu mačku i još mnogo stvari "ne"!
4. Kad sam išla u prvi osnovne htjela sam biti - astronaut! Bila sam luda za svemirom, znala sam naći svako zviježđe na nebu, imala sam sve žive enciklopedije o svemiru. Čak sam se okolo raspitivala postoji li neki faks astronomije.
S vremenom sam se prizemljila. Nadam se da ću jedom raditi neki dosadni (ili ne tako zabavan) posao koji volim.
Ah, nikada neću biti u bestežinskom stanju, šmrc!
5. Povijest mog imena!
Nažalost, nisam dobila ime po pismi Usne vrele višnje jer mi mama i tata nikad nisu bili obožavatelji Azre, ali ih još uvik pokušavam uvjeriti da sigurno ima nešto i u tome.
Dakle, bija je lipanj kad su moji starci prohodali. Jedno popodne otišli su s mojom bakom i didom brati višnje. Kako je bilo užasno vruće, moj dida im je predložija da se ostave posla i odu pod neku višnju praviti malu Višnjicu. Istina, "Višnjica" se rodila tek tri godine posli, ali moj dida je osta "krivac" za ovo suludo ime koje imam. Grrr!!!
Eto, to bi bilo to, komunjare jedne! Ccc... Da štafete...! Šta je sljedeće? Srp i čekić???
26.01.2007. | 14:33 |
12Komentiraj |
# |
Ajde na vrh bloga