petak, 23.09.2005.
Adesso tu
I tako putujem kroz vječnost, sad sam tu sad tamo, a gdje bih drugdje bila već svuda pomalo?
I vrtim se u krug, idem gore - dolje, al ne odustajem i zbog toga znam da me mnogi vole. Al šta da radim s njima kad neznam što ću sa sobom, zato idem dalje, prvenstveno sama sa sobom...
- 01:41 -
nedjelja, 18.09.2005.
Corgito, ergo sum
Putuj sa mnom, to je prvo i jedino o čemu u ovom trenutku razmišljam.
Sjećam se osnovne škole, zadaćnica... Sjećam se prvih ljubavi, prijatelja, ocjena...
Uvijek sam odabirala "Slobodnu temu" i nekako kao da je uvijek sve ostalo nedorečno. Ovaj put, odlučila sam, dovršit ću svoju priču. Ajmo ispočetka, bolje sredine..
Kasnije ću se vratiti i malo stvari pojasnit.. A onda ću priču privest kraju i započeti drugu.
HVALA ŽIVOTU
21. Stoljeće... Nešto novo? Tehnologija, crna, bijela – neznam ni ja...Roboti, kompjuteri, mp 3 – što je to? Software, hardware – i dalje ne razumijem... Crack, molim?
I tako prolaze dani...knjige i romani...
Ja sam jedno malo biće 21-og stoljeća...Planeta zemlja – ekologija, razvoj svijesti, bolji svijet na duhovnoj razini, fizičko tijelo – ne, robot...
I tako dani opet prolaze...
Molim? Nisam Vas razumjela!
Ova priča nema početka, ali nema ni kraj. Ovo nije priča. Ovo je nastavak nečega čega nema.
Ovo nije ni nastavak, ovo što čitate ne postoji. Nemojte ni čitati!
Kažu da sam u najboljim godinima života. Ne vjerujem.
Sve godine su najbolje godine života.. Zašto išta propustiti, čega se bojati?
Zašto nas uvijek plaše, ili bar pokušavaju?
Bila sam ista sa 12, bila sam ista sa 18, bit ću ista sa...a što ja znam.
Ne događa se ništa, događa se sve...život je – nije!
Života ima – nema!
Duša, biće, fizičko tijelo, ego, ponos, jad, bijeda, sreća, nesreća, ljubav, tuga, mržnja, dobrota i tako svega, a čega? A zbog čega?
Tko? Što? Zbog čega? Nakon čega? Gdje? Kada? Zašto? U koliko, pa nakon koliko? I još 1500 pitanja. Zašto baš 1500? Neznam, ali baš tako treba biti.
A mi? A Vi? A ja? A tko smo mi? A tko ste Vi? A tko sam ja?
...Filmovi i priče...i opet priče...Oni žive...Tko? Filmovi? Ne...priče.
Tko? Glumci? U filmu? Ne! U životu! Ne...Ljudi u životu...
A onda pjeva: “Bilo bi dobro”... “ Volio bi da si tu”... “Yesterday”...Pa što to radi, kome...
Meni, Tebi...Da čujem ili čuješ...
Ma to te ni ne zanima.
Volim Te dok me voliš. Dajem ti dok mi daješ, a poslije?
Ma šta poslije...Ima nas – nema.
Postojim – ne postojim...
Kažu: “Ti”, kažu : “samo Ti”! Kako? Molim?
Ovo ne pišem zato što sam Ja... nego zato što su “Oni”...
Tko? Ne, nitko da bi se ljutio. Tko se naljuti – On je ili Ona.
U mojoj priči nema On ili Ona, nego Ljudi...
Svi smo mi isti, ali se bitno razlikujemo.
Svi smo mi isti i svi smo zaista sretni... Dan nam je život, a mi ga ne prepoznajemo,
mi ga koristimo LOŠE! Umjesto da živimo, mi život iskorištavamo, mi ga trošimo...
Ne pišem ja, nego Oni!
Oni! Tko? Oni!
Da, Oni! Volim, vjerujem, dajem – SEBE, ali...
Kažu “Ti”, kažu JA!
Jesam ali Tebi, jesam ali Vama!
Odrasti! Odrasti! Odrasti! Kako ne razumiješ da svijet i ljudi nisu i neće biti..?
Razumijem, al nije me briga. Briga me je al' neću za njima, ja ću za drugima!
Ne razumiješ, kažem... Ako ti sve, ali sve kažem... Bojim se. Ti mi ne kažeš...onda pričam...i pričam, i kažeš “Odrasti!”. Pričaš “Odrasti!”
I opet JA. Ali ovaj put jesam JA. I dalje...
- 18:44 -