petak, 11.01.2008.

Petak….01:37 ujutro….ja sama u sobi. placem….da….opet mi se sve skupilo….opet sam tuzna.gledam kako sama sebi upropastavam zivot a ne mogu nista napraviti da bi to sprijecila….jednostavno samo mogu gledati u to i nadati se u bolje sutra….koje sigurno nece uskoro….puno toga mi se pripisuje da sam napravila,a nisam kriva….nema veze….vrijeme ce pokazati svoje….poslala kini por da me utjesi ali nije imala para na mob….maju mi je bilo zao buditi….
Doslo jutro,ja otisla onakva ne ispavana i natecena u bosnu sa bakom….isla bzvz.ono ako sta vidim kupit cu si.i naletim tako na majicu….ajd uzela ju.mozda zafali.dosla kuci i zove me frend da mu dođem instalirati msn.i pusti stara mene.i ja dosla i tamaz zavrsila tek zvoni mob.stara.ja se javim tek ona se pocela derati da dolazim kuci….usla u kucu a ona sa svrata:“sjedni za stol“.sjela ja.kad je ona pocela pricati….meni su samo suze OPET krenile.kako mene drustvo iskoristava,kako joj je puna kapa mene,kako samo trosim pare,nist ne radim,kako kreso ima drugu(da i to je krenilo),kako ce ona poluditi ovo ono…dosao stari.on isto na njenoj str.ja samo tulim.tek ona…ajd sa statatom u billu.onakva uplakana,balava i nikakva osla u billu.kupila si bon SVOJIM parama koje mi je baka dala za bozic….dosla kuci tek stara:“nana de mi molim te pomozi ovdje ako mozes“?????????????????????????????????????????....koji joj je sad.maloprije se svađale sad ovo….naravno ja dosla,pomogla….prica i kajlanje se nastavilo pa sam opet pukla.doslo mi je majke mi da se ubijem da olaksam i njima i svima drugima jer sam ocito samo na teretu.nisam nizasta drugo….mislim da bi sve ovo prestalo da mene nema…frendica me zove i pita jel smije doci kod mene.stara neda….a tek je 4 popodne….sta ce biti do navecer cisto me strah….mislim da cu pitati baku da zivim kod nje….jer ovako vise ne mogu,vjerujte…nemogu….
Veliko hvala plavusici,maji,fichi i ostalima koji su mi dali savjet i „digli me“….ovo vam nikad necu zaboraviti,vjerujte mi….
Velika pusa za sve one koji su uz mene, koji mi brisu suze kad mi je to potrebno, koji me vole ovakvu kakva jesam i koji mi pruzaju zagrljaj kada mi je to potrebno….pravi ste prijatelji.I ispricavam se sto vas opet davim tuznim postovima….takvo mi je vrijeme….sve nest u kurcu….a ne mogu se promijeniti, ne mogu biti jaca kad mi svaki put netko stane na put….i smije mi se u lice dok ja patim….jednostavno ne mogu….

SLOMLJENA JESAM ALI NISAM MRTVA....LEZIM ALI DISEM....

Besciljno lutam ulicama,
Oci crvene od placa….
Izgledam bolesno a tako se i osjecam.
Cijela moja buducnost srusena je u jednom trenu.
A kako da ju popravim?
Hodam sredinom ulice i nije me briga za aute.
Neka trube.
Neka me pregaze.
Ionako sam vec pregazena….
Ionako sam vec mrtva….
Mrtva iznutra….
Sasvim mi je svejedno da li cu prezivjeti ovaj dan….
Sasvim svejedno….

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.