vjerno prateci rituale drustva bjezala je dolinom neostvarenih snova.. u ocima joj se nadzirao strah od vlastitih borba koje su unistile svaki njen pokusaj da prestane trcati.. tesko hvatajuci dah micala je trnovite grane koje su svoje bodeze ugurale duboko u njenu kozu i trazile jos.. suze su polako klizile niz njeno lice, a da ona sama to nije ni primjecivala.. bilo je pitanje vremena kada ce tijelo posrnut i predat se prokletstvu sume.. negdje u daljini, na raskrizju svih puteva, cekala ju je, zabrinuto gledajuci na sat.. nije shvacala da udarci mogu oduziti vrijeme.. da rane mogu slomiti i najjaci duh.. vec je okrenula ledja, kad je zacula sum.. ispred nje pojavilo se ranjivo lice okupano krvlju.. snazan zagrljaj natjerao je i tamu da se povuce u svoje okrutne odaje.. te samo jedan vrisak.. trn zabijen duboko u srce.. i sklopljene oci.. napokon je nasla svoj mir..
