|
Smrt
"U ovom životu nije ništa stalno .- osim smrti;
i ništa se ne mora - osim umrijeti"
(Li-Tai-Po)
"Kad je Bog u sivom prapočetku stvarao svijet,
on stvori Sunce - ono izlazi, zalazi i ponovo se vraća;
on stvori Mjesec - on izlazi, zalazi i ponovo se vraća;
on stvori Čovjeka - on dođe, prođe- ali se ne vraća"
(citat iz jedne Afričke narodne pjesme)
Smrt, umiranje, odlazak sa ovog svijeta, preseljenje u nebo.....Toliko naziva
koji označavaju samo jedno - kraj života. Kao što je rađanje početak života,
smrt je njegov kraj. Po nekim ili nečijim zakonima, Božjim, Prirodnim,
zakonima Univerzuma, jedino je smrt izvjesna i sigurna, ali nitko ne zna kada
će doći. Nepredvidiva je, ponekad preuranjena, ponekad dođe sa strašnim
mukama, ponekad čovjeka izmori i slomi. Moja majka je imala običaj reći:
"Nedaj mi Bože, vesele smrti" i dok sam bila manja, izgledalo mi je to
smiješno. "Vesela smrt", kako smrt može biti vesela, kad je to tuga
i plače se?....Sad razumijem, smrt u kojoj se jedna osoba pati, dok se
rastaje sa životom, a uz nju se pate i oni oko nje, dok ne odahnu, jer
smrt je konačno došla i odnijela i bolove i prekratila muke i patnju, kako
za umrlog, tako i za okolinu. Uglavnom, to je ona smrt u kojoj se čovjek
pati iscrpljen, a rodbina gleda tu patnju i ne može ništa učiniti, da ublaži muke.
Ona druga krajnost je ta, u kojoj netko umre iznenada, pa niti ne osjeti bol i patnju,
ali je zato šok i bol za obitelj umrloga i te kako prevelika.
Zašto plačemo, kad umire netko nama drag? Jer znamo da više neće biti među nama
svojim fizičkim prisustvom, svojim riječima, svojim djelom. Ali, bit će prisutan u našim
mislima, u našim srcima, u našem sjećanju.
U smrti, u umiranju, svi smo izjednačeni. Ne razlikuje smrt bogataše od siromaha, jednako
ih pohodi i odnosi. Nema tih novaca kojima se život može kupiti, vječan život. Smrt je
neminovnost, nešto, od čega još nitko nije uspio pobjeći i sakriti se...
Stoga, treba naučiti živjeti, dostojno čovjeka, da bi se u smrt otišlo dostojanstveno.
I kad nas više ne bude, Sunce će sjati nekim novim generacija, istim sjajem, Mjesec
će im pokazivati put, žene će i dalje rađati djcu, jer je sve to prirodno, ali na žalost,
hoće li prestati ratovi, borbe, bijeda, siromaštvo, neimaština, glad, ono što nije
prirodno, nego je stvoreno na umjetni nacin, ljudskom rukom. Smrt koju čovjek,
svojim nedjelima, uzrokuje.
"Od prašine sitne, do nebeskih tijela,
odgonetnuli smo tajnu najmudrijih djela.
Raspleli smo čvorove najmudrijih riječi,
samo tajnu smrti ne možemo prijeći!"
(Omar Hajjam - "Rubaijje")
# - 14:41 - Mislima te pozdravljam (4) - Riječima te ispraćam - # Što bi bio život bez smrti? Naizgled besmisleno, no ipak neobično važno pitanje. Smrt je ona koja daje dozu ozbiljnostri životu, bila ona kraj ili prijelaz u novo stanje postojanja... Pozdrav! :))) (aquaria 02.11.2006. 00:23)
# Smrt nastojimo razumijeti, a život još neznamo što je. Tako je tumačimo pretankom života, za koji također neznamo što je. Znam da neznam što to će stati, pa se pitam što je to što je, da shvatio bi, što će biti. Svo ti dobro dunjo ... :) (Mladen 02.11.2006. 11:50)
# kako PREKRASAN blog.......nemogu se suzdržati a da ne ostavim komentar.....Prekrasan!!!1 J aobožavam ovakve čarobne i predivne blogove.....molimte...piši.... (very 02.11.2006. 16:09)
# To svatko jednom mora da dočeka ali zato živimo život udišimo ga sa punim plućima srdačan pozdrav. (prorokk 05.11.2006. 18:39)
|
Vangelis ~ La Petite Fille De La Mer~