Pamet i razum
" Pametna i razumna glava- stotinu ruku !!! "
"Duhovnu superiornost čovjeka ne određuje to koliko su mu
znanja utuvili u glavu, već da li umije bistro razmišljati...
Zato na svijetu ima doista mnogo "učenih magaraca" i doista
mnogo neukih, čijoj se izvrsnoj pameti i razumu moramo diviti."
(Istvan Szechenyi)
Onog trenutka kad dođemo na svijet, kad zaplačemo prvi put, počinjemo učiti.
Kroz razne faze i godine života, najprije vidimo, čujemo, a onda počinjemo
govoriti i hodati, usvajajući polako navike okoline koja nas okružuje, ali i
učeći "mudrost" življenja.
Ma koliko škola završili, fakulteta i predmeta izučili, onaj prvi, iskonski i najvrijedniji,
životni fakultet, životnu školu, svi moramo završiti, samo što svi ne "diplomiramo"
na isti način. Taj prirodni fakultet ili prirodna škola, razvojem, kroz obitelj i društvo
u kojem se krećemo, naučila nas je nešto, što ne piše ni u jednoj knjizi, što ni jedan
profesor nije mogao ni reći, a niti pružiti nam, kroz svoja predavanja. Naučila nas je
životna škola da spoznamo tko smo, gdje nam je mjesto, kakve sposobnosti imamo
i koliko smo snalažljivi. Škola daje znanje, a život spoznaju. A znanje bez spoznaje,
bas je kao i "mrtvi kapital".
Često puta sami sebi znamo reći: "Da mi je sadašnja pamet, a ondašnje godine,
drugačije bih ja to....." Na zalost, svako vrijeme nosi svoje, lako je danas, u ovim
nekim godinama, biti pametan i dijeliti savjete mlađima. Jer, kad i oni dođu u naše
godine, ponašat će se potpuno isto. (I ja, osobno, prepoznajem sve više, kako
godine idu, svoje roditelje i njihovo ponašanje i priču, u samoj sebi i mogu si
predočiti što moj sin misli i mrmlja u sebi dok ja pricam i držim predavanje
i kako razmišlja, jer sam i sama to prošla.)
Život nas uči, daje nam mudrost, daje nam znanje, ali sve to kroz iskustvo i proživljene
godine. Sa godinama sazrijevamo, dostižemo intelektualni vrhunac, a onda,
starošću, ponovo kao da se vraćamo u dane djetinjstva. Veoma je zagonetan ovaj ljudski vijek....zagonetan i nedovoljno istražen.
Kad se promućurnost, snalažljivost i znanje udruže, onda se stvara sposobnost. Ali,
teško da jedan čovjek zna sve. Svi ljudi sve znaju, jedan tek nešto. Nije dovoljno imati bistar um, treba ga znati i primijeniti u životu. Biti razuman, a uz sve to ostati i skroman i pošten, odlika je pravog čovjeka. Ali, malo je takvih ljudi na svijetu. Čim osjete da vladaju situacijom, da ih mudrost izdiže iznad drugih, tada žele nametati svoju volju, vladati nad drugima i biti iznad samog Boga i Zakona. Žele posjedovati moć i to je ona krajnost, koju nazivamo bolešću i ludilom.
Kad nam se u život uvuče ljubav, kad nas prođu oni trnci, leptirići u stomaku, kad osjetimo
drhtanje ruku, treperenje tijela...tada razum prestaje da vlada i prepušta tron srcu, kao jedinom gospodaru...(ali o tome u jednom od budućih postova)
Ljudski je um otkrio mnoge zakonitosti u Prirodi, u sebi, u svijetu koji nas okružuje, uopće, i na žalost, sam sebi i svojim potomcima "kopa grob", jer tim znanjem želi savladati i nadvladati Prirodu i preuzeti nad njom potpunu vlast. A Priroda je stvorena u harmoniji, koja, kad se razbije, ne liči na ništa. Tek zajedno, u cikličkom kretanju, u prirodnim odabirima i lancima, naša je budućnost.
Istrgnemo li samo jednu kariku iz tog lanca, narušili smo harmoniju i počeli uništavati prirodu, a time i sami sebe. U trci za profitom, oni koji sebe nazivaju pametnima, pa i uspiješnima, misle samo na sebe i ovaj trenutak...Vrijeme poslije njih, budućnost pokoljenja iza njih ne tiče ih se...nije im važna. Ali, razumnom i prosvijećenom čovjeku, upravo ta harmonija Prirode, ta povezanost je ono sto je važno.
"Zapovijedima razuma treba se jače pokoravati nego zapovijedima gospodara;
jer tko ne sluša svog gospodara, postaje nesretan, a tko ne sluša svoj razum,
postaje budala !"
(Pascal)
|