pišem što osjećam i mislim, možda volim

srijeda, 19.11.2014.

Vrijeme za sve……..

Postoji vrijeme za plakanje.
Postoji vrijeme za tugovanje.
Postoji vrijeme za plesanje.
Život je baš tako lijepo i tužno protkan svim tim vremenima. Vremenima koje prolazimo svi, osjećamo jako ili manje jako, onoliko koliko znamo, možemo ili jednostavno sebi dopustimo. Ljubavi se prepuštamo, snažno i bolno, željni je primiti i dati još i još. U ljubavi sanjamo, udišemo sve mirise i okuse, uzdišemo, smijemo, ljubimo i plešemo. A onda opet ponekad u ljubavi samo pogledavamo, očima nekom otužnom ljepotom, ne-primjetljivom drugima tek nama u noćima pred ogledalom bez stakla.
Postoji vrijeme za politiku, uživanje u njoj sa nas same, ali u onoj mjeri koja je dostatna čovjeka a ne božanstva. Vrijeme u kojem živimo je vrijeme politike. Vrijeme u kojem se jutrom budimo s ljubavlju za najdražu osobu pored sebe (onu ili onog kojeg prvog ugledamo ujutro čim nam kapci to dopuste, probuđeni satom buđenja ili kad im je dostatno da su položaju dolje), za još puno drugih dragih ili nešto manje bliskih ali opet ljudi koji nas okružuju. I čim ta prva jutarnja zanesenost u kojem smo svjesni tek one istinske ljudske potrebe – ljubavi, osupne nas dnevna politika, dnevne novosti prepune laži političara, i još i još i opet i opet sve puno laži zbog vlastitih probitaka.
Vrijeme je referenduma, ljudi koji iz dosade, iz potrebe dnevne slavnosti izbacuju rečenice:
Želite li brak koji je samo savez dva različita spola?
Želite li glasovanje ovog tipa ili onog?
Želite li spavati od 5 do 6 sati?
Želite li bistru juhu ili gustu?
I mogla bih tako sve do kraja silnih stranica neispisanih nabrajati sve njihove moguće referendumske nebuloze, ali čemu?!
Nezadovoljni sobom i vlastitim postignućem guraju u nas u vremena nepotrebne sječe šuma i izrade tona i kilo tona papira, bez učinkovitog povećanja industrijske proizvodnje i BDP-a , tek rasipanje ionako teško stečenog i zarađenog novca (predanog na državno čuvanje, kroz razne poreze i prireze ili namete iz prošlosti). Referendum je, slažem se, demokratski oblik izjašnjavanja i imamo na njega pravo svi mi građani lijepe naše. Ali referendum koji nešto znači, i onaj koji će nakon njegovog provođenja donijeti nešto bolje i napredak, a nikako vraćanje unatrag.
Vrijeme je za predsjedničke izbore, točnije vrijeme je predizbornih kampanja. Silina i opet (ali sada ne teško zarađenog novca, već onog koji je neko sebi prisvojio radom svih nas, zbog male plaćenosti, zbog izbjegavanja svih zakonskih prava istih nas koji su stjecali svojim radom) velike količine novca će biti bačena, na šetnje i promenadu predizbornih govorancija predsjedničkih kandidata i kandidatkinja. Na sve one njihove mjesec dana izgovorene „šarene laži“, o boljitku i želji da svojim predsjedničkim radom učine naše dane i noći sretnijima i veselijima. Na njihovu želju da „izgaraju“ u svom radu i svemu onome što dobro žele za sve nas građane Lijepe li nam naše.
Mjesec dana će sve televizijske postaje biti prepunjene slikama lijepih i manje lijepih kandidata i kandidatkinja. Urlatora i onih nešto manje glasnih. Izreći će sve šarenilo obećanja da bi i duga poslije kiše im pozavidjela na količini boja koje su prosuli.
Već sada se grozim ružne slike gdina Karamarka i njegove ljepše polovice gđe Grabar Kitarović. Zastavu RH koju je uzela, nakon mnogih kritika (i očitanih anketa nakon toga) predaje u ruke Udruge, kao da joj je to bila namjera. Iz jedne greške radi drugu. Samo zbog toga sada bi trebala biti rehabilitirana?! Zar samo zato što je sebe dobro prodala svih ovih godina u NATO-u misli da jesmo istinske „ovce“ svi mi mogući birači?
Vrijeme je, ono koje dolazi poslije. Vrijeme u kojem će lijepo namjestiti svoje stražnjice u udobnu fotelju i prisvojiti sebi sve one povlastice i prava, a obveze i izrečena obećanja nama brzo i k tome još prebrzo zaboraviti.
Čak štoviše, ni sjetiti se neće nijedne svoje riječi.

Vrijeme je plakanja i tugovanja, onda kada je vrijeme za to. Vrijeme je za izricati optužbe, onda kada je vrijeme za to. Vrijeme je za plesanje, sve ono vrijeme između toga. Vrijeme za život, vrijeme za rad i vrijeme kada udišemo zrak za život ali da svjesni smo svih tih udisaja i izdisaja. Vrijeme je, da nastavljamo sve ono što dobro je učinjeno prije nas, da prestanemo svoje vrijeme za rad obilježavati samo kritikom prošlog vremena.
Jer vrijeme za ne-život ne zovemo, ono samo dolazi upravo kako je netko jednom rekao:
Vrijeme za smrt ima vlastiti sat..

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv