Nekad davno u zemlji zločestih ljudi, izraste iz malog zrnca, čudom vjetra bačenim na zemlju, ona.
Ni lijepa, ni umiljata, ni nježna ni povjetarcem svinuta. Bila je jednostavno, jedna obična ona.
Lijepih očiju i bistra uma, ali ne tako tananog struka, podsmijehom, ironijom obasipana od svih, živjela iz dana u dan.
Ni nadala se ničemu nije, ni maštala o ničemu nije. Po danu spuštenog pogleda, skrivala je suzne oči.
U sobičku malom bez prozora, bez boje na zidovima živjela je, čak pomalo sretna jer za drugo znala nije.
Sluškinja svima, uvijek u naklonu prema naprijed, u srcu je nosila nešto što ni sama nije znala što je. Prolazili su dani, na koljenima je provodila jutra, s krpom i metlom u ruci.
Nevidljiva ne, neprimjetna da.
Samo vjetar je imao pogled na njoj. Samo vjetar je znao.
Povjeri se vjetar suncu, i zamoli za pomoć. Zađe sunce za oblake, nebo prošaraju munje, gromovi joj osvijetle put. Bosa, vlažnom blatnom cestom, mokra, rukama je pokrivala lice, od vjetra od kiše. Pred vratima sobička, bez svijetla rukama pred sobom tražila je zidove. Doticala je kao i mnogo puta do tada, zidove svoje, tvrde i bez boje.
Tko je?- tišinu bez svjetlosti prekine glas.
Podigne pogled i ugleda. Muškarac mokar od kiše stajao je pred njom. Naslonjen na njene zidove, kao da čeka nju.
Tko si ti? - upitao je isti glas.
Ona! - ni sama nije znala kako je uspjela izreći slova spojena u njeno ime.
Noć je trajala dugo, i nikad završiti neće. Uvijek će trajati ta noć, dok vani pada kiša, vjetar raznosi zrnca negdje daleko od grada zločestih ljudi.
Kao da je oduvijek sve to znala, kao da je oduvijek bio tu. Neće dati snu da uđe, ostaviti će ga noćas i sve noći poslije pred vratima. Očima će ga uvijek gledati visoko podignute glave.
Nisam više sama, njegovi prsti miluju njenu kosu, njegove usne dotiču njene.
Sedam godina, ne dugih ne laganih ali predivnih. Puno i suza i radosti. Ljeto je, čekam te pred školom. Čekam te jer svaki trenutak bez tebe, nije život.
Izlaziš i trčiš prema meni, ti dječače najljepših očiju. Dijete ljubavi jedne noći.
Nikad nisi bio moj, nisam te imala.
Imam sina, imamo sina. Ja ga imam a ti nikad nećeš znati......
Nikad nije onako kako izgleda!
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Što bih poželjeti više mogla
tribute to dorothy of oz
otpustila sam noćas sve moje godine
i one u kojima me srna rodila
i one u kojima me otac napustio
sve moje godine
u kojima sam lobotomiju izvršila
i središte svoga srca
štiklom gnječila
godine
u kojima sam ljubav u navodnike obukla
i bila
i svetica
i grješnica
otpustila sam noćas sve moje godine
u kojima sam sebe crnim akvarelom
slikala
i glumu svojim izborom
nazivala
sve moje godine
na rashodovanje predane
usputnim protuhama
sve godine
praznih nabora haljine u kojima
sam nekad
kupine skupljala
i prečula
majčine molitve
opsjednuta
raspoređivanjem suza vlastitih po
dlanovima – košaricama
(ponedjeljkom)
jer
ustrebati bi mogle
(u petak opet)
sve
baš sve
moje godine
da bih izjutra ponovojavascript:%20void(0);
da dušo
ponovo
u crvenim cipelama
žutom cestom prošetala
nije li to
sasvim dovoljno
da te probudim
i u oči pogledam
moja
malena
dorothy of oz
Ana Maria: poklanjam ovu pjesmu mojoj t.f.-sis i mojem cy-braci - tek da ih podsjetim da ništa nije uzalud, da ih podsjetim (jer znaju oni to) - da ponajprije treba voljeti sebe, da bi mogli voljeti druge, da ponajprije treba oprostiti sebi, da bi mogli oprostiti drugima i da ponajprije treba probuditi dijete u sebi da bi se susreli s dorothy....ili s petrom panom braco, ako hoćeš:)
u prijevodu - da bi se susreli sa samima sobom:)
voli vas vaša sister:) (18.08.2014. 09:48)I
tianaf@net.hr
Datum i vrijeme kreiranja bloga:21.04.2014. (22:36)
JL&JC