pišem što osjećam i mislim, možda volim
srijeda, 04.06.2014.
Abrazija....
Vratila bih se jutrom u noći prije jutra. Vratila bih se opet sebi, jer jedino što izgubila sam putem ovog života bila sam ja. Ponekad bih se pronašla u svijetlu svjetionika, u obali mora, maloj žutoj latici tulipana.
Jutrom bi svjetlo prestalo bacati svijetlo, oseka bi povukla more, a latice tulipana otpale vjetrom odnešene. Nestalo bi me tada do nove noći i plime, do nekog proljeća u kojem je tulipan ponovo procvjetao. Da me nije bilo, ne bih se vraćati morala. Ne bih svoje tijelo prepuštala abrazijama seksa noći, koji ništa do li toga bio nije. Prirodno ispuštanje nakupljenog bijesa tijekom danjeg svijetla u kojem me nikad nije bilo, poput vampira bez prstena.
Naučila sam uzimati u svijetu u kojem davanje se tražilo nije, za drugi svijet ne znam i ne želim znati. Poput plime i oseke pornografske noći su se smjenjivale, noći pohote bez strasti, noći „abrazije kože“ (tako mi se sviđa riječ) u kojoj jedini traga u jutru koje će doći je bila zgužvana posteljina, zamjenjiva poput tebe. Ali to nisi bio ti, jedan i jedini, bio si samo jedan od mnogih, čija imena nisam ni htjela a ni znala nisam. Bili ste i jeste poput pornografskih uradaka. Prvog kojeg si vidio bio je svaki sljedeći kojeg ćeš vidjeti. Pronalazila sam vas u noćima, kao escort seksualnih htjenja.
Ponekad se poželim vratiti u svijet prije sebe, ali čemu..., da pred sebe pobacam biserje........
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nisu to samo riječi, to je osjećaj i misao
Što bih poželjeti više mogla
tribute to dorothy of oz
otpustila sam noćas sve moje godine
i one u kojima me srna rodila
i one u kojima me otac napustio
sve moje godine
u kojima sam lobotomiju izvršila
i središte svoga srca
štiklom gnječila
godine
u kojima sam ljubav u navodnike obukla
i bila
i svetica
i grješnica
otpustila sam noćas sve moje godine
u kojima sam sebe crnim akvarelom
slikala
i glumu svojim izborom
nazivala
sve moje godine
na rashodovanje predane
usputnim protuhama
sve godine
praznih nabora haljine u kojima
sam nekad
kupine skupljala
i prečula
majčine molitve
opsjednuta
raspoređivanjem suza vlastitih po
dlanovima – košaricama
(ponedjeljkom)
jer
ustrebati bi mogle
(u petak opet)
sve
baš sve
moje godine
da bih izjutra ponovojavascript:%20void(0);
da dušo
ponovo
u crvenim cipelama
žutom cestom prošetala
nije li to
sasvim dovoljno
da te probudim
i u oči pogledam
moja
malena
dorothy of oz
Ana Maria: poklanjam ovu pjesmu mojoj t.f.-sis i mojem cy-braci - tek da ih podsjetim da ništa nije uzalud, da ih podsjetim (jer znaju oni to) - da ponajprije treba voljeti sebe, da bi mogli voljeti druge, da ponajprije treba oprostiti sebi, da bi mogli oprostiti drugima i da ponajprije treba probuditi dijete u sebi da bi se susreli s dorothy....ili s petrom panom braco, ako hoćeš:)
u prijevodu - da bi se susreli sa samima sobom:)
voli vas vaša sister:) (18.08.2014. 09:48)I
u dobroj namjeri - uvijek odgovorim
tianaf@net.hr
link, link .....i link
Kada sam rekla da!!!!!!
Datum i vrijeme kreiranja bloga:21.04.2014. (22:36)
JL&JC