pišem što osjećam i mislim, možda volim

petak, 30.05.2014.

Na povratku nigdje..........

Koračajući malim koracima, polako se udaljavala o kuće, ali zvukovi smijeha pomiješani sa glasovima svih koji su ostali u kući još uvijek je dopirao do nje. Čeznutljivo se okrenula da pogledom isprati prizor koji joj je ostao u mislima. Prizor dragih ljudi koji su se bez previše pozivanja i organiziranja, okupili da se druže, da ispričaju jedni drugima svatko svoje novosti. I tako dok su joj te misli prolazile glavom, smiješak se pojavio i na njenoj lijepoj žutoj glavici okruženoj bijelim šeširićem koji je podsjećao na vjenčić. Poželi zastati i okrenuti se natrag, vratiti se tom veselom društvu ljudi, toliko različitih izgledom, različitih razmišljanja i priča, a opet tako bliskih da je bio dovoljan samo trenutak da se okupe. Ali odagna te misli i produži dalje, ubrzavši korak jer je postala svjesna da neće stići na vrijeme na autobus koji je ubrzo trebao doći. Sretna i sujetna u isto vrijeme, stigla je do autobusne stanice i posegne za torbicom kako bi pripremila novac za kartu, ali ruka padne u prazno. Torbice nigdje. Samo male zelene latice na kojima se ništa drugo nije nalazilo. Pa gdje je, što sada?
Naravno, ostala je u kući veselih ljudi. Zaboravila je u svom skrivenom bijegu od smijeha i veselih priča, uzeti je sa sobom. I opet i opet, pitanja i pitanja! Da li se vratiti po torbicu ili krenuti laganim hodom dalje naprijed, prema svom domu u kojem je nitko ne čeka. Kad bi bar i na trenutak mogla pomisliti da je možda tamo traže i čekaju da se vrati, ne bi dvojila ni trenutak. Kako joj tu misao ubaciti u njenu malu (ponekad često tvrdoglavu glavu) žutu glavicu, kad je tako duboko u njoj usađena misao da je ostala sama i da bajke žive samo na papiru? Bajke koje je oduvijek voljela i koje voli, bajke koje pokušava živjeti, ako ne u javi a ono u snovima...........
Jer jednom davno je povjerovala riječima lijepog i slatkorječivog leptira, leptira laganih krila. Leptira koji je brzo mogao biti s njom ali i brzo odletjeti od nje. Tratinčice mala, zastani na tren i okreni pogled prema kući. Osluhni malo bolje. Čuješ li one vesele glasove, čuješ li možda onako iz daljine svoje ime?!

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv