pišem što osjećam i mislim, možda volim

četvrtak, 29.05.2014.

Tratinčica i još ponešto

Javila mi se Tratinčica, ne više tako mala ni mlada, i ne više tako zaštićena.
Pomalo čudno pričljiva, nevjerojatno odgovorna i kao da se uozbiljila. Sama je u srcu i duši, priča mi. Ima tu leptirića, i pčela, čak i poneki bumbar zgodan i dobro oblikovanog tijela. Rado bi kažu nektare probali, ponekad i neku pametnu rečenicu možda složili. Sve dok sunca i dugog dana ima, sve dok im zima ne zabrani doći. Došli bi oni naravno i ne bi me zaboravili, prepričava mi Tratinčica njihove riječi. Kaže, ima i ljubavi da bi dali. Ali sve to nekako tako lažno i kapitalistički zvuči, da ni sama ne zna koliko puta se glasnim grohotom smijala i njima i sebi.
I dok ona sve mi to priča, ni sama ne znam savjete da li da dijelim ili pričati da je pustim. Rado bi otišla negdje drugdje, negdje gdje nitko je ne zna. Ali ne može još uvijek, a poslije će vjerojatno biti kasno. I tako živi životom koji je ide, a sniva snove i ne ponekad samo već uvijek. Što tako pametno a da ne zvuči savjetodavno psihološki, dragoj Tratinčici reći, još uvijek slušajući je glavom mi se pitanje mota? Njoj, koja je tako lijepo i uvijek znala slušati, pa i probleme ako je trebalo riješiti. Razmišljajući tako, osjetim kako se glas joj smiruje, kao da se približava onoj završnoj točki koja će značiti da je priči došao kraj. Što rekla je rekla, potom uzdah kao da svjesna je količine riječi i značenja u njima, glas se izgubio, pogled odlutao. Trenutak namijenjen zvuku komaraca, trenutak u kojem je točka krenula na put.
E (za sve koji ne znate, je uobičajen početak rečenice u dalmaciji, isto tako i potvrdan odgovor a i ponekad samo još ponešto), za kraj barba Bepo i barba Zorzi bi sad na svoj jedinstveni način odgovorili, jer dok je trajao onaj trenutak „zvuka komaraca“ stigli su i njih dvojica, na čašicu piva i na par novih ćakula. Jedino se još nismo dogovorili tko će ispričati nove ćakule a tko će slušati. I nije puno trebalo da njih dvojica „informiranih“ počnu sa najnovijim pričama i pričicama, posebice sa još više oduševljenja kad im je pogled uperen malo lijevo od buketa žutih tulipana ugledao kako nam pristižu Mayday (sa svojim tako dragim i toplim širokim osmijehom koji jednostavno razoružava) s rukom pod ruku sa isto tako veselom i nasmijanom Nisom (u pratnji njenog fotoaparata, u što sumnje uopće nije bilo). Približivši se, kada su ugledale svekoliko društvo i Tratinčicu (koju nikako nisu očekivale) oduševljenje je bilo svekoliko, tako da su jedva stigle najaviti dolazak ostalih koji jedva čekaju da čuju novu „TURU TRAČ ĆAKULA SA NEPOVIJESNO VAŽNIH LOKALITETA“ koja će se organizirati naravno čim voditelj navedene ture, njegova dražesnost (ne baš uvijek) Neverin i glavni akter, (bez kojeg ne bi bilo ni produženog posta) cyrano stignu. I zato, e sve ostalo znate gdje ćete saznati………
Tratinčica, samo se neprimjetno u svoj ovoj gužvi izgubila tamo negdje da živi život koji treba, a sniva …..

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv