pišem što osjećam i mislim, možda volim

petak, 09.05.2014.

ODUSTAJANJE

Odustajem od ljubavi, od lijepih riječi, nade u sreću koja će pokucati i na moja vrata. Odustajem od sebe jer od ljudi sam davno odustala. Kad bih rekla da su ljudi odustali od mene, bila bih nepravedna (a to je jedino što ne mogu) prema sebi a onda i prema svima drugima. Sve što sam u odustajanju radila bila je šutnja prema drugima, šutnja u sebi. Sve što je u onom dijelu mene kao organizmu živog bića (naravno funkcija svih organa potrebnih za opstanak je sasvim u redu i nema potrebe za ikakvim kemijsko znanstvenim dodacima) imalo nekog smisla izvan čistog opstanka, bile su male sive stanice koje nas u nekim dijelovima proteka vremena nazvanog život, razlikuje od jednostaničnih i jednostavnih organizama (ne zamjerite biolozi, zoolozi i ini –ozi na nestručnosti, jer ovo je samo moja priča jedna u nizu). Misli svjesne i podsvjesne koje su se kretale takvim brzinama da bi svakom „brodu svemircu“ bilo već i dosadno koliko bi puta u jednom satu uspio proći put od zemlje do mjeseca.
Odustajem od pokušaja da volim, da želim jer što bih još mogla pružiti nekome. Ljubavi nemam, želja je odavno na off a nekom posebnom (onom kojeg sam tražila u drugima; predivan izraz ukraden od drugih) obrisi su odavno iščezli čak i u snovima.

Voljela bih voljeti (ali kao što svi ne mogu biti liječnici tako ni ljubav nije svakom dana), željela bih željeti osmijehom na licu kojeg sam nekad imala, osmijeh kojeg sam čak i ja voljela (ni svi arheolozi nisu u prilici istraživati tajne piramida), htjela bih samo jedan biti netko ja (bez maske koju više ni sama ne znam da je imam).

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv