misionari.ljubavi.kristove
subota, 15.07.2006.
Dnevna čitanja i razmišljanja uz Bibliju(iz knjižice "Kruh naš svagdašnji")
17. srpnja
Pročitajte: Izreke 11:23-30
BOŽJI 'MALI LJUDI'
I dovede ga k Isusu. Ivan 1:42
ANDRIJA je upoznao Isusa kao Krista i odmah poželio da Ga i drugi upoznaju. Najprije je potražio svoga brata Šimuna i doveo ga k Isusu. Andrija je možda bio najmanje uočljiv i možda beznačajniji od ostalih Isusovih učenika. Ne spominje se po nekim velikim djelima. Nije napisao nijednu poslanicu ni evan~elje kao što su to učinili Ivan, Matej, i još neki Isusovi apostoli. Nije održao propovijed na Pedesetnicu kao njegov brat Petar. Ipak je znao kako druge dovesti k Isusu. Mogao je s drugima razgovarati o važnim stvarima. U svezi s Andrijom spominju se tri važna doga~aja. Doveo je svoga brata Šimuna Petra k Isusu (Ivan 1:42). Kasnije je Isusu doveo dječaka koji je sa sobom ponio hranu koja je Isusu poslužila da nahrani tisuće ljudi (Ivan 6:8,9). Zatim je neke Grke, koji su tražili da vide Isusa uputio do Njega (!van 12:22). To je sve što čitamo o Andriji. NezamjetIjiv, necijenjen, gotovo zaboravljen, ali kakvu je službu obavio! Bez Andrije ne bi bilo velikog apostola Petra koji je održao glasovitu propovijed na Pedesetnicu kad je ro~ena Crkva. Bez Andrije bi golemo mnoštvo ostalo gladno, a ni oni Grci ne bi nikad upoznali Isusa. Predaja kaže da je jedan od tih Grka bio liječnik Luka koji je napisao jedno evan~elje i Djela apostolska. Andrijino će ime u nebu stajati visoko uzdignuto kao ime čovjeka koji je druge dovodio Isusu Kristu. I vi možete biti poput Andrije. Možda niste kadri propovijedati, pjevati, pisati kršćanske knjige, ali molitvom i svjedočenjem možete biti poput Andrije i dovoditi druge Isusu. I kad stignete u nebo, čut ćete Isusovu pohvalu: »Dobro si Učinio!« Danas su važni ljudi poput Andrije. -
artin De Haan
Isus nam poručuje: »Idite i dovodite ljude k Meni!«
16. srpnja
Pročitajte: Prva Petrova posl. 2:1-10
Nekoć niste bili (izabrani) narod, a sada ste narod Božji. - 1 Petrova 2:1O
DJEVOJČICA je bila kažnjena zbog nedolična ponašanja. Roditelji su je prisilili da jede ručak u kutu sobe. Nisu na nju svraćali pozornost sve dok nisu čuli kako u svojoj molitvi navodi dio iz 23. psaima: »Hvala Ti Bože, što si mi prostro stol u nazočnosti mojih neprijatelja.«
Zgodna priča, zar ne, ali naše obitelji ponekad mogu biti poput neprijatelja kad nisu baš onakve kakve bismo željeli. Čak nas i naša duhovna obitelj u crkvi ponekad razočara i odbacuje. Ali ako preusmjerimo svoj pogled, naučit ćemo odbaciti naivne zamisli da će drugi ljudi uvijek na neki način ispuniti sva naša očekivanja.
Umjesto da se usredotočimo na druge ljude, možemo naći nadu u istini da smo posebna Božja djeca po vjeri u Isusa Krista, kako to piše u navodu iz 1 Petrove poslanice. On nas je izabrao i od nas učinio da smo članovi Božjeg naroda: »Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod odre~en za Božju svojinu« (r. 9). Bog nas je uveo u svoju obitelj, možemo biti sigurni da se naš odnos s Njime nikad neće narušiti. Nikad s nama neće postupati kao s neprijateljem.
I kad nas drugi iznevjere i napuste, umjesto da se razočaramo, preusmjerimo svoj pogled i podsjetimo se da su svi koji su se pouzdali u Isusa Krista kao osobnog Spasitelja Božja djeca, koju On ljubi i brine se za njih.
Kršćani, zar ste se razočarali u svijetu u kojem živite? Pogledajte na Isusa Krista, podignite pogled sa zemlje na nebo gdje se nalazi sva radost. - Anne Cetas-
Kad vas svi drugi napuste, podignite svoj pogled gore u nebo.
15. srpnja
Pročitajte: Psalam 8
KAMENJE I ROBOTI Gledam Ti nebesa, djelo prstiju Tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti - pa što je čovjek da ga se spominješ?
Psalam 8:4-5
DOK smo prolazili slikovitim Vrtom bogova u nacionalnom parku, našu su pozornost privukla dvojica odjevena u posebnu odjeću pa su izgledali poput robota, a zanemarili smo goleme, veličanstvene pješčane stijene. Nacionalni park je toga ljeta bio prepun turista koji su odmah počeli slikati te robote dok su im se djeca približavala, doticala ih i s njima razgovarala. Ljudi koji su došli diviti se šutljivim ljepotama Božjega stvaranja, sada su gledali ljude u kostimima od papira obojenim srebrnom bojom pa su izgledali poput robota.
To me je podsjetilo na trenutke kad se povlačim u osamu.
Kako li sam često u tišini sjedio dok sam tražio Boga čitajući Bibliju i molio, a tada bi me privukao naslov dnevnih novina, pregled na neplaćene račune ili popis onoga što toga dana trebam učiniti. Psalmist je bio bolje usredotočen kad je napisao: »Jahve, Gospode naš, divno je ime Tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ! ... Gledam Ti nebesa, djelo prstiju Tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti, pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?« (Psalam 8:2,4-5)
Dok je razmišljao o Gospodinu Bogu i sagledavao sve što je On stvorio, psalmist je svoju samosvjesnost promijenio u ponizno prihvaćanje Božje dobrote i zahvalnost za nju. I mi bismo mogli isto tako razmišljati, ako ono u što se čovjek pretvara i ono što je Bog stvorio stavimo u pravilan odnos.
-David McCas/and-
Dobro je štovati Boga u prirodi ako nas to potiče da štujemo Boga koji je stvorio prirodu.
