Mamina svakodnevnica

ponedjeljak, 26.09.2005.

MUVE, MUVETINE I MUŠICE NAPADAJU.....

Kao da mi ovaj vikend nije bilo dosta šta se Mišica razbolila, šta joj ni uz antibiotik, tuširanje i čepiće nikako nismo uspili skinit fibru, nego su nas još napale i muve. Majko moja, ja to u živtu nisam vidila. Bilo ih je na tisuće. I ajde, da mi ostavljamo škovace u kući i oko kuće, pa vrućina, pa se one skupljaju, nego nemamo nikakvog otpada, a one navalile. Škovace bacamo svaki dan, kuća nam je čista i održavana, a takva nam je i okućnica, i šta je to njima bilo zanimljivo kod nas nemam pojma. Onda se prošetam do suside, a kod nje još gora situacija. Kod nje mogu i razumit jer drže prasce, ali ljudi stvarno održavaju taj prasetnjak tako da ni to nije neki razlog invazije muvurina. Pošaljem zakonitog jučer u grad neka hitno pronađe one trake na koje se vataju muve. Sad nam s plafona pola kuće vise te gadljive trake na koje se ove gnjusne beštije lipe i vataju. A majko moja di ja ovo živim. Kad sam vidila prvu invaziju, mislila sam kako će kiša pa ih je ona potirala u kuću, ali od kiše ništa. Znači, više ni to nije pravilo. Zakoniti je vikend proveo sa muholovkom u jednoj ruci i pepeljarom u drugoj. I cili se dan samo čulo tup-tup-tup iz raznih dijelova kuće. Tamanio je muve. Ali šta ih je on više smica, njih je bilo sve više. Spas je doša kad je pao mrak. Evo se i danas ponavlja ista slika. Poluuuuudit ću od muva.

Mišica od sinoć nema fibru. Nadam se kako se neće više ni vraćat i kako je to sad iza nas. Valjda je napokon počeo djelovat antibiotik. A šta je bila grintava ovaj vikend, plakala je non-stop, sekund je nisi smio ostavit nigdi samu, stalno je nosaj po rukama. Čak ni hodat nije tila iako joj je to sad opsesija. Spusti je par minuta na pod, daj joj igračku, ona je promelja po rukama, baci i u plač. Satrala je fibra, a i to upaljeno grlo. Cila je bila tužna. Nije se puno niti smijala kako ona to inače zna.

Navečer je malo živnila. Tata joj je izvodio predstavu sa igračkama pa je to malo zabavilo. I odma se vidilo kako se raspoloženje mijenja.

Osim fibre, najgore mi je bilo šta nije tila ništa jest. Daj ovo, daj ono, daj u ritko, daj u gusto, neće pa neće. A ionako je ko leptirica, pa sad još i to odbijanje hrane :-( Ali je makar stalno pila. čak sam joj i puding probala davat jer njega inače obožava, ali nema šanse. Jedino šta je s guštom pojela je kad sam joj skuhala juhu od mola sa krumpirom i mrkvom pa sve to lipo smiksala. Izgleda kako je ona na mene povukla probleme sa grlom. Do svoje treće godine više sam ja dobila penicilina i antibiotika nego mi je kose na glavi. Vječito muka sa upalom krajnika i uhom. I kad sam to operirala, više me nikad nije uho zabolilo, a i upale grla su se svele na minimum. Ako je stvarno na mene, onda imamo još dvi godine vodit borbu s tim, pa će i Mišica to izvadit (ako Bog da).

I za kraj samo da vas obavijestim: oni isti susudi šta su mi visili u kući non-stop dok nismo otišli na ljetovanje, opet su krenili sa istim scenarijem. Ali sad krećemo s drugom pismom. Svak u svojoj kući. Počeli smo zaključavat vrata....

- 10:06 - Moš, a i ne moraš... (8) - Ako ti je baš pripelo... - #

petak, 23.09.2005.

ODVIKAVAMO SE OD LJETA I MORA, ALI SE TEŠKO PRIVIKAVAMO.....

Ljeto, more, sunce, šetnje...to je ono čime ja punim baterije za ostala godišnja doba. To je ono što mi daje snagu i zdravlje. A očito je i Mišica povukla na mamu i njene morske gene. Ovo je bilo zadnji dan našeg kupanja za ovu godinu. Plaža više nego poluprazna, Mišica puzi na sve strane, mir, tišina, sunce prži, temperatura mora za poželit :-)

Vratimo se nazad kući i ja se odma razbolim. Šta od tuge šta od promine klime. Ali kašalj i nos me ubili. I normalno da zarazim i Mišicu. I njoj tri dana curio nos, jučer stalno povišena fibra, a noćas nikako spast ispod 39.5. Jutros u doktorice opet čujem poznatu dijagnozu: jaka upala grla. Ma znala sam i prije nego sam je odvela na pregled. I to je skupila na mamu. Više sam ja injekcija radi uha i grla dobila do svoje treće godine nego i danas imam kose na glavi. Čim sam napunila 3 godine izvadili mi krajnike i od tada me uho više nikad nije zabolilo. A i grlo kad me zaboli (a to je rijetko) vrlo brzo i bezbolno prođe. Sad je slijedećih 7 dana na klavocinu, a kupila sam i neki sirup islandskog lišaja (valjda će pomoć grlu, a usput ne dozvat lišajeve po njoj :-) Kenjkava je, stalno plače, hoće ili hodat ili visit po rukama. Ni na sekundu je se ne smi ostavit samu jer se rasplače tako da zaceni. Ma sve će to proć, samo da noći budu mirne i da po noći može spavat.

Jučer smo napokon malo izašli u grad. Tuga i čemer živi. Pa više svita ima u mojoj ulici tokom dana nego u Ljubuškom kao gradu. Malo smo prošvrljale po dućanima i kupili Mišici dodatnu zaštitu za krevetić da ne tuče glavom u svojim pješačkim podvizima. Ona krene s jednog kraja na drugi i nije je briga hoće li past i udrit glavom. To je mamina i tatina briga da to spriječe. I sad smo riješili i taj problem.
Je li meni stvarno sve već počelo ovdje smetat i bost uši i oči, ili do sada nisam primjećivala, ali mi se čini kako su prodavačice zaboravile na osnove kulture. Uđem u 10 dućana, uredno u svakom kažem dobar dan, a uzvratni pozdrav doživim samo u jednom. O pozdravljanju na izlasku iz dućana neću niti govorit. Taj nisam niti jedan čula. Možda zato šta ništa nisam kupila ili je opet stvar nekulture :-( Grad smo obišle u cilih pola sata, a onda malo svratile i do tate na kavicu. Odnosno, mama na kavicu a Mišica na puzanje i hodanje oko kolica. A i na jedno ugodno ljuljanje :-) :-)

Izgleda kako je Mišici puno brže dosadilo puzanje, hodanje, ljuljanje i istraživanje okoline nego mami ispijanje nesice, pa je sama odlučila uzeti stvar (u ovom slučaju volan) u svoje ruke. Srića pa je mama brza i na vrime se ukrcala u auto jer kakva je Mišica ko zna di bi otišla. Možda bi se vratila nonu i noni u Split i na kupanje :-) :-)

I jedna za kraj: ovako Mišica hvata zalet za ona svoja famozna (još uvik) 4 samostalna koraka. Malo se misli, malo vrti rukama, malo ocjenjuje daljinu i krene. Doduše, ako nije brz onaj ko je hvata, ode Mišica na glavu. Ustvari, ona se uputi a nije važno je li to livo, desno ili pravo nekome u zagrljaj :-)

- 14:47 - Moš, a i ne moraš... (11) - Ako ti je baš pripelo... - #

srijeda, 21.09.2005.

NAPOKON IMAMO ADSL :-)

ADSL je ušao na mala vrata ovdje u Hercegovini. Do sada smo bili korisnici običnog interneta što nam se poprilično osjećalo na kućnom buđetu. Kad sam podnosila zahtjev za net odma sam podnila zahtjev i za adsl, iako je to tada bila misaona imenica. Međutim, stvar se polako pomakla s mrtve točke i tamo negdi u 7. miseci zove mene neka teta iz HT Mostara jesam li još uvik zainteresirana za adsl. Joj, koje pitanje. Normalno da jesam. Brzina kojom mi je net otvarao stranice ravna je puževom koraku. I tako smo adsl trebali dobit još ovo ljeto. Ali modemi zapeli na carini, a naše ljetovanje je počimalo. I prolongiram ja to dok se ne vratim nazad. Vrlo ljubazno su mi izašli u susret i sačuvali svo ovo vrime jedan modem samo za moj prozor u svit.S obzirom kolika je potražnja za adslo-om i navala na istog, moram priznat kako se i nisam nadala da ću dočekat modem kad se vratim. U ponediljak ujutro odma zovem službu koja to instalira i čovik me obavijesti kako će ga doći montirat u utorak. Rečeno-učinjeno. U početku sam se malo i pripala kako neće bit ništa od adsla jer mjerač dolaska signala nije pokazivao prolaz od centrale do mog telefona. Ali se i telefon na kraju smilovao i pustio impulse dovoljne za instaliranje modema. Barba instalira modem, mi se pozdravimo i ja krenem u borbu sa cd-om za instalaciju i pokretanje. Normalno, to barba ne radi jer mu nije u opisu radnog mjesta. Kasnije skužim kako on nema pojma o softwerima i ostalim čudima. Instaliram ja jednom program, nešto zapne, drugi put - opet zapne, treći put sam se već počela priznojavat kako ništa od surfanja do daljnjeg. Zovem onog istog barbu šta je spojio modem, a on me uputi na lumena za kompjutere. Zovem njega, on me vodi kroz proces, ali opet ništa. Ne mogu pokrenit internet nikako. Dogovorimo se da mi dođu danas zajedno to sredit. Ali ja ne odustajem tek tako. Skužim šta trebam napravit i na kraju ipak svojom vrlom pameti kreiram novu konekciju i internet proradi. Joj koja srića. E sad mogu sist za kompjuter kad god mi Mišica dozvoli. Ne moram čekat noć i jeftinije impulse. A nadam se kako će se i kućni buđet obradovat promjeni.

- 09:22 - Moš, a i ne moraš... (9) - Ako ti je baš pripelo... - #

subota, 17.09.2005.

PRVI SAMOSTALNI KORACI....

Eto još malo pa će Mišica i skroz prohodat. Danas je napravila svoja 4 prva samostalna koraka. Na sveopće zadovoljstvo mame, tate, nona i none:-) Kažu kako mi tek sad neće bit mira niti minute. Ali i to je moralo doći. Ne bi valjalo da nije. Mama se toliko oduševila i zanila u njeno sramežljivo hodanje da je zaboravila ovjekovječit taj svečani trenutak:-( Znala je Mišica koji će poklon darovat mami za rođendan. I oduševio me.

Jučer smo se zadnji put okupali za ovo ljeto. More je bilo predivno. Plaža polupusta. Mir, tišina, bonaca, toplo more, Mišica uživa i skriči u moru od zadovoljstva.....Planirali otići i danas, ali nam vrime nije bilo baš naklonjeno. Na pola puta do plaže se pridomislili jer je poprilično zapuhalo, a i oblaci se nekako tmurno navukli:-( Umisto na more, otišli u grad da mama kupi cipele za jesen. Obišli cili grad uzdzž i popriko i na kraju mama ipak pronašla nešto šta joj se svidilo. A ni cijena nije bila paprena. Vratili se kući pakirat stvari jer se sutra vraćamo u Hercegovinu :-(:-(:-( Ajme meni tako mi je već sad muka...Volim svoj grad, vrevu, živost, gungulu, gužvu i puno svita....Ma brzo ćemo mi opet nazad nonu i noni......

- 21:26 - Moš, a i ne moraš... (8) - Ako ti je baš pripelo... - #

nedjelja, 11.09.2005.

VIKEND ODMORA OD SVIH I SVEGA....

Da odmah na početku kažem: obožavam svoju princezu. Ona mi je nešto najvridnije i najlipše u životu, ona mi je sav smisao življenja. Volim ja i svog zakonitog. Nekako ne bi mogla zamislit život a da on nije u njemu, da ne dilimo život zajedno. Volim ja i svoje roditeljce. I mislim kako sam imala sriću pa baš njih imam za roditelje. Volim ja i svog brata iako mi milijun puta zna dignit tlak. Ali unatoč svoj toj ljubavi koju osjećam za svih njih, da mi se jedan vikend maknit negdi daleko i da ih ni ne čujem ni ne vidim. Nikoga od njih. Nekako se uhvatim kako razmišljam da je negdi i otić taj jedan vikend i povest samo jednu osobu sa sobom, ko bi to mogao bit!? Zakoniti sigurno ne bi išao sa mnom. Ustvari, njega ne bi povela. On je tu, u mom životu, postojan kao stijena, njegova me ljubav grije i gura naprid, ali jedan vikend bez njega bi ipak bio prihvatljiv. I da uopće ne znam da postoji ta dva dana. Mišicu isto ne bi povela sa sobom. Ma koliko je volim i obožavam, ostavila bi je tati na čuvanje. I sad koga bi povela!? Prijateljicu ne bi. Bio bi to vikend samo za mene, bez poznatih i predvidljivih priča, bez slušanja i suosjećanja s tuđim problemima, bez gledanja poznatih lica. Ne bi povela ni pasa. Uostalom, ni nemam ga, pa ga sad ići iznajmit ili kupit za jedan vikend, bilo bi stupidno. Iako bi on bio tako dobar slušatelj:-) Taj vikend bi se samo odmarala, slušala priču osobe koju bi povela, a da je prije toga nikad u životu u živo nisam vidila. Slušala bi glas te osobe, jer sigurno ima predivan i zavodljiv glas:-) Gledala bi mu u oči i istraživala ima li iskrice u njima dok se smiješi kao i moj zakoniti. Volila bi sjedit na nekoj plaži, dok valovi lagano udaraju o žalu, dok je temperatura u zraku priko 30 stupnjeva, dok zvizde sjaje.....I pričati o nekom imaginarnom svitu bez kašica, pelena, kakica, uspavljivanja, crvenog na karticama, podstanarstvu, autu koje ima godina ko neki srednjoškolac, traženju posla, besparici i visokim cijenama režija i stanova....Rasteretit mozak od svih stvari koje me svakodnevno pritišću.....I zaspat na plaži uz tu osobu, ali bez dodira, samo uz frcanje iskri strasti koja je zabranjena.
E kako ja to sve lipo izmaštam, a onda se vratim brzinom svjetlosti u stvarnost, jer je moja stvarnost, moj odmor i umor, moja ljubav i ponekad tuga, uz ovo dvoje predivnih ljudi na ovim slikama:

I na kraju da vam otkrijem koga bi to ja povela na taj svoj vikend: Aidana Quinna, mog ljubimca među glumcima :-)

- 20:51 - Moš, a i ne moraš... (17) - Ako ti je baš pripelo... - #

nedjelja, 04.09.2005.

OVAKO JE TO, DONEKLE, BILO....

Neću vas puno gnjavit kako je bilo. Sve u svemu, mama i tata su bili zadovoljni. Dica još više. Njima nije ni do jela ni do pića već do igre. Mišica je cili dan bila uznemirena strkom i galamom. Mama je malo zakazala sa slikavanjem, a nitko se drugi nije sjetio pa smo šturi sa slikama. Nažalost, jer je ipak to bio prvi rođendan. Tata i nono su bili glavni kuhari, none i mama spremačice, a Mišica prava zvijezda (kako i dolikuje) dana.....Na kraju, kad su se gosti razišli, nije se znalo ko će prije past s nogu od umora, ali za malu princezu ništa nam ne smije biti teško:-)

evo malo se počastite....

aha, dobro teta kad ti tako kažeš, ali malo skrati priču i otvori mi tu bebu....vidiš kako napeto čekam....

ajme vidi kako beba pije. isto ko ja kad nisam u fazi zezanja mame i kad sam od volje za pojest i popit šta mi mama pripremi. ajme koja lipa beba i kako samo dobro jede:-)

evo malo ću pozirat, ma znam ja da mi je danas rođendan i neka me slikaju. a onda mi skinte ovu haljinicu jer mi je užasno vruće, i hoću puzat i hoću svoj bodić....

a ovo su moji prijatelj i prijateljica.....

ovo je prava domaćica...pozovem goste i uhvatim se čitanja knjige. e da oni znaju šta sve ima u ovoj mojoj maloj knjizi....

čuj, dosadno mi je s mojim vršnjacima...ajmo malo ja i ti popričat. ili još bolje, ajmo zajedno puzat:-)

ma neću puhat i gotovo! hoću dohvatit tortu jer znam kako je to lipo za pojest:-)

a onda nas je jedna teta zamazala tortom po licu. kaže kako je to za sriću. bolje da mi je dala pojest nego me mazala. ali nema veze, dala je meni mama pojest moju prvu fetu torte. i kako sam samo guštala:-)

- 23:54 - Moš, a i ne moraš... (9) - Ako ti je baš pripelo... - #

petak, 02.09.2005.

LJUBAVI NAŠA, SRETAN TI PRVI ROĐENDAN !!!!

Cili dan mi se misli vraćaju na današnji i jučerašnji dan prije točno godinu dana. Termin još nije bio za tvoj dolazak na svijet. Prije podne odem kod doktora na zadnju kontrolu, a on zaključi kako još nije vrime da ugledaš svit. Upitam ga znači li to da se mogu još kupat, a on odgovori - normalno da možeš, neće beba još, imaš još 10 dana....Odem popodne (kao i svaki dan prošlog lita) na kupanje. Onako debela, teška, jedva se krečući, okupam se nekoliko puta....U jednom trenutku se okrenem na šugamanu i osjetim potok vode ispod sebe. Prvo se malo zbunim jer mi ništa nije bilo jasno. Mjehur mi je do tada sasvim uredno funkcionirao. A da nije možda zaostalo negdi more pa se sad iscidilo??? Odem se opet okupat. Izađem vani i malo se osunčam onako stojeći na nogama, kad opet pljusne iz mene dobar potok vode. A tu smo, beba želi uhvatit malo lita:-) Spremim se i odem kući. Otac u panici viče "ajde, požuri, zakasnit ćeš!" Ma di ću zakasnit!? Pa ja ništa još ne osjećam.....Najedem se, popijem kavu i pogledam malo tv. Oko 23 sata zaključim kako je vrime otić u rodilište. Prime me, pripreme, spoje na ctg i ja zaspem ko mala beba. Odspavam fino noć, trudova nema, ctg nešto lagano i slabašno bilježi....Ujutro se promijeni smjena a doktor koji je došao pita kad je pukla voda. Jučer u 18 sati. Opa, hitno drip. Od 8.30 - 10.30 curka lagano u moje tijelo drip a s njim započinju i trudovi. U rađaonici sam u 10.35. A u 11.45 začujem najlipšu muziku ovoga svita - njen prodorni plač. Pogledam to malo stvorenje, toga anđela i preplavi me neopisiv osjećaj. Suze ne možeš zadržati. Curica, predivna, mekana, bez bora, ali modra. Uredno plače i maše nogicama i rukicama. Poljubim je lagano da je ne uznemitrim i onda je odvedu na daljnje preglede. Bila je to ljubav na prvi pogled. A svakim slijedećim danom je sve više rasla i rasla.......

Ljubavi naša jedina, neka te srića prati cili život. Budi nam vesela i razigrana kao i ovu prvu godinu dana svoga života. Svaki tvoj smiješak je dar s neba koji nam razveseljava dan. Svaki tvoj pogled je pogled ljubavi koju ti prenosimo. Vole te puno, puno, mama i tata.

LOREA, SRETAN TI PRVI ROĐENDAN.

- 00:41 - Moš, a i ne moraš... (12) - Ako ti je baš pripelo... - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>