30.11.2006.
SRETAN MI ROĐENDAN
SRETAN MI ROĐENDAN
< | studeni, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
čitaj pa češ vidit.....
AnAmAriA-oPaLjEnA cUrA....
KuRiLjKa-SvE nAJ....
IvOnA-ThE bEsT....
EdItA-pRoPiČeNa cUrKa......
DoRiCa-MiRnO BiĆe....
TeNa-nAjLuĐe BiĆe....
SuHiĆ-DoBaR.......
AdŽiĆkA-OdLiČnA....
FlInČeCkA-Ma pReLuDo.........
MoJ dRuGi bLoG-LjUbAv......
IME:MiRtA
PREZIME:MoŽe Se i bEz nJeGa
GOD:12
NAJ FRENDIC:AnAmAriA
ODAKLE:OsIjEk,D.G.O.
ŠKOLA:Lj.GaJ
RAZRED:6.b
NAVIJAM ZA:OsiJeK
TRENIRAM:RuKoMeT u Rk
OliMpiJa
MALO SAM:LuDa(TaKo DrUgI
KaŽu)
SLUŠAM:SvE i SvAšTa
VOLIM:SvOjU SiMpU.....
NE VOLIM:ŽiVčAnE LjUdE
-PoSjEtItElj bR:
Free Hit Counters
PjEsMicE
ZBOGOM....
Nikad više oko mi zasjati neće,
a padat će hladne kiše
na grobu moje sreće.
Nikad više nećete čuti moj glas,
jer moja duša u zemlji
sad nalazi spas.
Nikad više mojih pjesama neće biti,
jer posljednju gorku suzu
na ovu pjesmu ću sliti.
Umirem noćas noseći posljednju
ljubav sa sobom.
Umirem, a ostavljam samo
jednu riječ:
-ZBOGOM-
SUZU SPUSTI, ALI NE PLAČI
Da znam dragi kako ti je kada čitaš pjesme moje,
pisala bih još tužnije da rasplačem srce tvoje.
Pjesme su mi pune bola, svaka od njih nešto znači,
zato dragi kad ih čuješ:
"SUZU PUSTI AL NE PLAČI!"
Vječno ću te spominjati u životu, u samoći
jednog dana u crnu ću zemlju poći.
Kada vidiš da me nema, osjetit ćeš što su boli,
jer baš nitko neće moći tako silno da te voli.
Poželjet ćeš dragi tada da ne živiš ni dan duže,
poći ćeš ti jednog dana na grob da mi staviš ruže.
Tada ćeš mi grob pronaći, bit će sav u gustoj travi,
jer baš nikog neće biti da mi cvijetak na grob stavi.
Sjetit ćeš se moga lika iz kojeg još ljubav zrači,
sjetit ćeš se mojih riječi:
"SUZU PUSTI AL NE PLAČI!"
DRAGOCJENO TAJANJE
Voljena moja, našim otkucajima teče ljubav
kao što i njenim skladnim bićem tečemo mi
i svaka pomisao na odustajanje ili popustanje,
bila bi neprimjerena našim skromnim nadanjima.
Zato smo zasluženo dio njene nježne milosti.
Svaki puta kad se zagrlimo zanosnim osmjehom
naše obraze kupaju kapi njenih zrelih poljubaca
i povezani slatkom potrebom uzajamnog disanja
postajemo trenutak u njenom vječnom osjećaju.
Voljena moja, ušli smo u dragocjeno trajanje.
U nama su godine i tragovi bezbrojnih sjećanja,
ali na nasoj koži mladost povremeno još zamiriše,
a u obrisima čekanja zlatni su dodiri što dolaze
i s njima će naša strepnja za sva vremena nestati.
Ljubav je u nama, voljena moja, i mi smo u njoj.
Sa zadovoljstvom smo obukli njene tople boje
i tijela dostojanstveno prepuštamo početku jeseni,
jer nikada nismo ovako bezbrižno i mirno disali,
kao sada kako nas je zauvijek u sebe primila.
Naša ljubav, voljena moja, naša predivna ljubav
MaLo sLiKiCa....