|
|
| < | lipanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
o, bolno svijetlo, nikad tako jako
i ostro nikad nisi sinulo u zori,
u strijeli, ognju; i ko da sam plakao
vatrene suze, s kojih duplje gore:
a kroz taj pakao bljeskovi su pekli.
vriskovi drugih mucenika sijekli.
Sljedece noci nebo je plakalo. Ulice su bile prazne i puste. Mogao sam bezbrizno setati ulicama bez straha da ce me netko vidjeti kako utazujem svoju zed. Iako se nije moglo ni vidjeti kako utazujem svoju zed jer ju nisam utazivao. Nije bilo nikoga, cak ni starih pijandura kojima bi mogao uzeti ono malo krvi sto imaju. U svim kucama svijece i petrolejke su bacale svoju svjetlost. S druge strane ulice prilazio mi je covjek bljeda lica, guste plave kose svezane u rep satenskom masnom. Pelerina se vijorila za njim. Izgledao je velicanstveno.
Zaustavio se i rekao :” Napokon se srecemo, Alane. Prepoznajes li me? Sjecas li me se? “ gledao me.
Bio sam zbunjen njegovom ljepotom i lakocom s kojom mi se obraca. Kao da me zna cijeli svoj zivot.
Bojazljivo sam mu odgovorio :” Zao mi je ali ja stvarno ne znam tko ste vi.”
“ Naravno da ne znas, Alane. Pobjegao sam iste noci kad si se poceo pretvarati u ovo sto si sad. Cim si popio dovoljnu kolicinu krvi.”
“Oprostite ali ja i dalje ne znam tko ste vi.” Odgovorio sam zbunjeno.
“ Alane, ja sam tvoj stvoritelj. Ja sam te ucinio vampirom. Ja sam te ugrizao one noci kada si zaspao na ulici. Ja sam te ostavio na groblju.”
Napokon. Napokon netko tko mi moze reci sve o meni sada. Bio sam presretan ali i zbunjen. Zasto me ostavio zasto se tek sada pojavio.
“ oprostite...”
“Dlyan. To mi je ime.”
“oprostite Dlyan ali zasto ste me ostavili samog? Zasto ste se sada vratili”
“Zato da vidis ono sto ja nisam mogao. Da se oprostis sa svijetom u kojem si prije zivio, Alane. Da vidis sunce zadnji put. Da sam iskusis zivot vampire. Da vidis kako je biti sam i ostavljen.”
Plave oci su mu odjednom pocele sjajiti kao da se pune suzama.
Nastavio je:” Alan, mene je moj stvoritelj ostavio na ulici. Bio sam mu samo zrtva. Samo osoba od koje ce popiti. Osoba kojom ce utaziti zed. Sljedece jutro probudio sam se u nekoj ulicici. Nisam se sjecao nicega. Bio sam pijan kao i ti.”
Zastao je. Suze su mu se prelile preko kapka.
Obrisao ih je rukom i nastavio: ”Kraj mene je bila lokva krvi. Vjerojatno je netko poginuo tamo. Jer to je bila opasna ulica. Jedva sam joj prisao. Naguno sam se nad nju i krenuo piti. Ljudi su prolazi kraj mene kao da me nije bilo. Tada se pojavila ona.”
Sad su mu oci zasjale nekim cudnim sjajem,ne sjajem od suza. Nekim radosnim sjajem.
“ Imala je dugu crvenu kosu i izrazito zelene oci. Zlatnu haljinu sa crvenim rubovima. Sagnula se do mene i rekla mi je:”to se ne radi tako” imala je smjesak na licu. Bila je uzasno bljeda,ali usnice su bile crvene kao krv i oci zelene kao trava. Sjajile su se. Dok mi se nasmjesila uspio sam joj primjetiti zube. Pomgla mi je da se ustanem i primila me za ruku. “idemo” rekla je. I krenuli smo se probijat kroz gomilu ljudi u ulicama koji kao da nas nisu primjetili. Dosli smo pred jednu stariju kucu, vecu. Bila je sva u kamenu. Kao neki mali dvorac. Usli smo. Sve je bilo puno svjeca. Bilo je jako osvjetljeno. Odvela me na zavojite stube i popeli smo se. Cijelo to vrijeme mi nije pustila ruku. Drugi kat je bio veliki hodnik s puno vrata. Mi smo usli u sobu u koju su vodila jedna crna vrata sa zlatnim rubovima. U njoj je bio samo jedan svijecnjak sa vec dogorjelim svijecama. Zastori su bili navuceni preko jedinog prozora u sobi, a u kutu je stajao ljes. Posjela me na jedini stolac koji je bio u sobi kraj prozora. Zarila je nokat u svoju ljevu ruku. Iz njene ruke pocela je teci krv. “evo” i njezno mi je spustila glavu prema njezinoj ruci. Zagrizao sam joj ruku i poceo piti. Srce mi je kucalo kao nikad dosad. Njezino je samo jednom zaklucalo. Krv mi je tekla niz usta i punila mi je vene. Bio je puno ljepsi osjecaj nego kad sam pio sa ceste. Poceo sam jace gristi, ali nije bilo vise krvi. Odmaknuo sam se i vidio njezino mrtvo tjelo. Ubio sam ju.”
Suze su mu tekle ali nije ih brisao. “ nju tako prekrasnu. Nju koja mi je dala svoju krv. Nju koja me htjela nauciti necemu. Ubio sam ju Alane. Nisam ni bio svjestan da sam toliko zedan i gladan krvi da sam ju ubio.”
Zavrsio je. Prisao sam i krenuo da mu nesto kazem, ali nisam znao sto. Samo sam mu uputio prisiljeni smjesak. Uputio mi je isti takav kao da razumije. Setali smo jos dugo po obali kraj groblja i zora je skoro svitala. Ponudio sam mu prazan ljes u svojoj mrtvacnici. Prihvatio je. Pomislih d ace mu biti bolje kad se naspava, ako ce moci spavati. Legao sam u svoj ljes i poceo razmisljati o svemu sto je Dlyan rekao. Najvise me zanimalo zasto se vratio tek sada? Sada kada znam nesto o sebi i svome svijetu. Kada sam vidio sunce po zadnji put. Pomislih da je mozda usamljen pa me je pronasao. Ne znam. Zatvorio sam oci i zaspao.
ovo je zadnji post prije pocetka nove skolske godine. ljeto pocinje ja idem u englesku pa sam na brodu cijelo vrijeme tako da sumljam da cu tamo pisati. vratit cu se.
