OBIČNA PJESMA
slika: @Peki
Kad utihne glas obične pjesme
i kamen od stijene se odlomi
hodit ću do rijeke
tiho zaplakati
...možda se nikada vratiti neću.
Ponijeti ću
mrvicu bahatosti na dnu džepa
da me štiti... ili da me mrzi...
iako ne znam što će mi mrvica
kad sitost ne daje,
već utoli glad razjarenih usta
na prijevaru,
a ja to ne želim...
Ipak, mnogi drugi
žive sa tom mrvicom,
otimaju je sami sebi iz usta,
dišu i pletu mreže sitnih oka
postaju lovci izazova,
a ne prepoznaju
odraslog čovjeka od djeteta.
Kad utihne glas jedne obične pjesme,
vratite mi note,
ispljunite bahatost užitka,
krenite sami, ali bez mene,
jer ja ostajem ispod oblaka
čekajući na drugoj strani ulice
kišne kapi u očima
da isperu
sve što su oči vidjele...
Mirjana Pejak Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)
