BOJA TEBE

11.05.2016.




Jutrom je magla ljubila prozor moje sobe.

Nisam mogla,
a željela sam više,
nego bilo što na ovome svijetu...

Željela...
tisuću kapi kiše rođene u duginim bojama
ogrnuta proljetnim kaputom bez dugmadi.

Nemam rane na prsima
niti bol...
nemam noćne more u ritmu tišine...

Kada su svi govorili da odem
i napustim stanište u kojem diše rijeka,
meni se nije drijemalo,
već sam željela postati rob tvoje ljubavi...

Rob...
na prstima u sumrak što ti dolazi
kao kiša, milo moje...

Upravo ona
kriva je za široko razmaknute prozore
sa pogledom u svijet od kojeg te želim braniti
spremiti ispod kože,
ali ne kao rob,
jer rob ne može dati,
već mu se otima...

U buđenju zadimljenog života
glas u poruci
kiša će ti poslati
„preminulo je mjesto čekanja“,
a ispod kaputa dugih rukava
potkrala se boja tebe...

Ostani...


autorica: Mirjana Pejak Peki (Prow. Quantum.Xm) (xir)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.