IZ GODINE U GODINU - XIII. recital ljubavne poezije Željka Boc
Mirisom što ga raznosi vjetar
ljubeći cvijet orhideje
toplinom razasute duge
na plavetnilu neba
poslije zlatne kiše
rosom na usnama
suzama mjeseca
za izgubljenim zvijezdama.
Jutrom u toploj postelji
prekrivenoj lakoćom perine
buđenjem srca
snovima do jutra
kasnim večerima
rodnim zvjezdanim nebom.
Proljećem kad mlade lastavice
donose glas da su te vidjele
zrelim ljetima u klasu pšenice
što ti dušu hrane.
Jesenima u vjenčanici mladenke
zimama u pahuljama bijelim
kad dotaknu mi srce...
Tako te volim
iz godine u godinu
dok živim bez tebe.
Mirjana Pejak Peki
