ČOVJEK
Kako je umro? - pitali su svi.
A ja pitam, nedostaje li?
Obraćate li pažnju na sjenu pored vas
prazno mjesto u dvorani
u kojoj nikoga nema
osim silueta osmjeha
praznih flaša
i tarife postotka života
vraćanja kamata na kamate
poreza za siromašne i bijedne?
Zapravo porez na porez života.
Kako je živio? - nitko ne pita.
Bio je nasljednik nepokretne imovine
zaraslih šuma
koje to nikada nisu bile
neoranih njiva gdje vrbe snivaju
snova..
snova u brazdama
bez sjemena.
Kako je živio, nitko nije pitao.
Pohvalimo ga, posthumno!
Dajmo jedan bod za njegov lik
kako bi ga pamtili.
Pohabane cipele, pola boda vrijede
ruke koje je vješto sakrivao
da se ne vide rane
njih zaboravite
ne spominjite na listu papira
jer ne bi mu bilo drago.
Nije kriv
što topla voda iz slavine nije potekla
zbog neplaćenih računa
a imao je volju da lice umije
i sa sebe mulj ispere
iako nije bilo potrebno
jer disao je isti zrak kao i MI.
Volio je, previše volio
zoru ranu, koturaljke dana
svoje nasljednike
iako je znao
da su razapeti zbog duga.
Nitko više ne spominje njegovo ime
a prezime još i manje.
Na uglu jedne ulice
umjesto naziva iste
osmrtnica na kojoj piše
Počivao u miru!
Mirjana Pejak Peki
(Prow.Quantum.Xm) (xir)
